09.09.2024.
Tvrtka je to koja se bavi pružanjem usluga pranja, ali i najma rublja za hotele, restorane, wellness centre i domove za starije. Osnovana je 2019., a do prije godinu dana brojala je tek četiri radnika. Danas ih je ondje zaposleno 13, a više od polovice čine strani radnici, točnije Nepalci, jer domaće nisu mogli pronaći. A sve je, ističe Gusak, krenulo nakon pandemije koronavirusa.
– Ubrzo nakon što sam otvorio firmu, stigla je korona i neko sam se vrijeme i rukama i nogama borio da izbjegnem zatvaranje. Naš posao ovisi o hotelima i restoranima koji za vrijeme pandemije nisu radili pa tako ni mi nismo imali posla. Kad je pandemija završila, stiglo je vrijeme za zapošljavanje novih radnika koje smo najprije tražili putem Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, no nitko od onih koji su se javili na oglas ili se nije ni pojavio na razgovoru ili nije želio raditi pa smo krenuli u potragu za stranim radnicima koji su danas temelj našeg pogona – kaže Gusak.
Tako su preko jedne agencije došli do Basanti i Dawayang, koje su u Hrvatsku stigle prije tri godine, no posao je ubrzo počeo rasti, a tako i potreba za novim radnicima. No ovoga puta odustali su od suradnje s agencijama.
– Dovođenje radne snage iz Nepala u Hrvatsku putem agencija stoji oko 8000 dolara, no nekoliko članova Basantine obitelji također je željelo ovamo doći raditi pa smo ih odlučili pozvati. Tako su troškovi za vađenje vize i avionska karta bili jedino za što su morali izdvojiti, a za svu ostalu papirologiju i radne dozvole smo se sami pobrinuli – ističe Hošić.
Kako bi stigli na posao, ne moraju daleko putovati, nego se samo spustiti stubama, budući da stanuju na katu kuće u Odranskom Obrežu, u prostoru od gotovo 130 kvadrata, u čijem se prizemlju nalazi praonica. Na raspolaganju im je, među ostalim, i nekoliko kvadrata okućnice koje su iskoristili za sadnju raznog povrća poput salate i tikvica. Svojim životom u Hrvatskoj, kažu, jako su zadovoljni, rade u smjenama, i to od ponedjeljka do subote, nedjelje i praznici su im neradni, a slobodno vrijeme najradije iskoriste za šetnju metropolom i druženje s novostečenim prijateljima. Jedino što im ovdje nedostaje, govori Basanti, koja je u rodnom Kathmanduu radila kao učiteljica, članovi su obitelji koji su ostali živjeti u Nepalu, posebice njihova djeca kojoj šalju i do 90 posto zarade.
– Pitali smo ih žele li da se i njihova djeca presele u Zagreb, no rekli su da zasad žele da ostanu u rodnom gradu. Ondje žive s bakom i djedom, školuju se, a zahvaljujući novcu koje su supružnici ovdje zaradili, nedavno su kćer uspjeli upisati u jedan od tamošnjih najprestižnijih koledža – dodaje Hošić.
CIJELI ČLANAK PROČITAJTE NA: https://www.vecernji.hr/zagreb/u-ovoj-praonici-vise-od-pola-djelatnika-su-stranci-ljudi-kao-basanti-i-jaya-iz-nepala-temelj-su-naseg-pogona-1798566