24.06.2022.
Mjere mogu uključivati poboljšanje degradiranog tla i poljoprivrednog zemljišta
s prirodnim obilježjima kao što su živice i drveće, obnovu monokulturnih
šumskih plantaža s mješovitim autohtonim šumskim područjima, ozelenjivanje
gradova, zgrada i infrastrukture, ponovnu sadnju morskih trava na morskom dnu
te smanjenje pritisaka izazvanih ljudskim djelovanjem kao što su onečišćenje i
prekomjerna upotreba pesticida. Obnova prirode ne znači prestanak
gospodarske aktivnosti u obnovljenim ekosustavima, već se prvenstveno odnosi na
suživot i proizvodnju u skladu s prirodom.
Glavne
koristi ulaganja u obnovu prirode navedene
su u informativnom članku. Obnovom ekosustava povećat će se poljoprivredni
prinos i osigurati važna mrijestilišta i rastilišta na moru, čime će se smanjiti
rizici u pogledu sigurnosti opskrbe hranom i povećati otpornost prehrambenog
sustava. Zdrava priroda jača naše sustave za održavanje života – od proizvodnje
kisika i oprašivanja do osiguravanja svježe pitke vode i
zdravog tla. Obnova prirode ima važnu ulogu u ograničavanju rasta globalnog
zagrijavanja hvatanjem i skladištenjem ugljika u prilagodbi klimatskim
promjenama, te u ublažavanju posljedica sve ekstremnijih prirodnih
katastrofa kao što su poplave, suše i toplinski valovi. Prirodni
ekosustavi jednako su važni i za naše fizičko i mentalno zdravlje i
dom su brojnih divljih vrsta.
Koji
su gospodarski troškovi i koristi akta?
Opsežna
procjena učinka pokazuje da zdraviji i bioraznolikiji ekosustavi
pokazuju znatno bolje rezultate u aspektima kao što su ublažavanje klimatskih
promjena, sprečavanje katastrofa, kvaliteta vode, čistoća zraka, zdravlje tla i
ukupna dobrobit.
Iz
provedene je procjene učinka općenito vidljivo da se svakim eurom
potrošenim na obnovu ostvaruje povrat ulaganja u vrijednosti od 8 EUR do
38 EUR, ovisno o ekosustavu, u koristima od brojnih usluga koje
pružaju zdravi ekosustavi.
Gospodarski
trošak degradacije prirode iznimno je visok. Na primjer, troškovi nastali zbog
degradacije tla u EU-u sada premašuju 50 milijardi EUR godišnje. S druge
strane, koristi obnove prirode znatno nadmašuju troškove. Obnova morskih
ekosustava omogućit će oporavak ribljih stokova, preokretanje trenda smanjenja
broja oprašivača koristit će poljoprivredi, a bioraznolikije šume bit će
otpornije na klimatske promjene.
Procjenjuje
se, primjerice, da su koristi za zdravlje, gospodarsku
otpornost, obnovu tresetišta, močvara, šuma, vriština i makije, travnjaka,
rijeka, jezera i obalnih močvarnih područja vrijedne više od 1 800
milijardi EUR, dok troškovi iznose oko 150 milijardi EUR.
Koliko
je ozbiljan problem propadanja ekosustava i zašto trebamo hitno djelovati?
Istraživanja
kao što su izvješće Europske agencije za okoliš „Stanje
prirode u EU-u” iz 2018. ili rad Međuvladine
znanstveno-političke platforme o bioraznolikosti i uslugama ekosustava (IPBES)
pokazuju sljedeće:
- U lošem je stanju bilo 81 % staništa zaštićenih u
EU-u, za 36 % stanje se pogoršalo, a samo se za njih 9 % stanje
poboljšalo.
- Svi europski ekosustavi, od prirodnih, poluprirodnih do
znatno promijenjenih, pod sve su većim pritiskom i izloženi su sve težim
učincima klimatskih promjena i drugim prijetnjama kao što je onečišćenje
hranjivim tvarima zbog prekomjerne uporabe gnojiva i kemikalija.
Intenzivnije korištenje i prenamjena zemljišta uzrokuju gubitak
ekosustava.
- U širim regijama zapadne, srednje i istočne Europe
močvarna su se područja od 1970. smanjila za 50 %. Tresetišta su
važna za hvatanje i skladištenje ugljika te filtriranje vode, a u lošem je
stanju očuvanosti njih 84 %. U proteklom se desetljeću smanjilo 71 %
populacija riba i 60 % populacija vodozemaca.
- Opće stanje šuma u EU-u loše je, a među najugroženijima
su ekosustavi s intenzivnim poljoprivrednim aktivnostima.
- Morski ekosustavi pod velikim su pritiskom uslijed
klimatske krize, smanjenja bioraznolikosti, prekomjernog iskorištavanja,
onečišćenja i uništavanja invazivnim vrstama.
Na konferenciji
COP26 Klimatskog pakta iz Glasgowa naglašena je važnost zaštite,
očuvanja i obnove prirode i ekosustava (uključujući šume i druge kopnene i
morske ekosustave) kako bi se uklanjanjem stakleničkih plinova i zaštitom
bioraznolikosti postigao dugoročni globalni klimatski cilj.
U šestom izvješću o procjeni
Međuvladina panela o klimatskim promjenama ističe se da će se, čak i
kad bi se zagrijavanje ograničilo na 1,5 °C, prirodni ekosustavi teško
prilagoditi te da će biti prisutni visoki rizici od smanjenja bioraznolikosti,
smrtnosti, izumiranja vrsta i gubitka povezanih izvora prihoda. U izvješću se
poziva na hitnu obnovu narušenih ekosustava kako bi se ublažile klimatske
promjene i smanjili njihovi učinci, posebno na degradirana močvarna područja i
rijeke, šume i poljoprivredne ekosustave.
Prijedlog
akta o obnovi prirode snažan je pokazatelj u pripremi globalnog okvira za
bioraznolikost nakon 2020. da je EU predvodnik na međunarodnoj razini u području
zaštite i obnove bioraznolikosti. Obnova prirode jedno je od najvažnijih
pitanja na međunarodnoj razini jer sve više raste svijest o ozbiljnim i
nepovratnim učincima oštećenih i sve narušenijih ekosustava, među ostalim i kad
je riječ o sigurnosti opskrbe hranom.
Koje
su mjere planirane za različite ekosustave?
Prijedlogom
se utvrđuje niz ciljeva, na primjer:
- prirodni i poluprirodni ekosustavi –
poboljšanje i ponovna uspostava bioraznolikih staništa velikih razmjera te
vraćanje populacija vrsta poboljšanjem i proširenjem njihovih staništa,
- kukci oprašivači –
preokretanje trenda smanjenja broja pčela, leptira, bumbara, osolikih muha
i drugih populacija oprašivača do 2030. te omogućavanje ponovnog rasta
populacija oprašivača, te utvrđivanje metodologije za redovito praćenje
oprašivača,
- šumski ekosustavi –
postizanje pozitivnog trenda za stojeće i ležeće mrtvo drvo, šume
neujednačene starosti, povezanost šuma, brojnost uobičajenih šumskih ptica
i zalihe organskog ugljika,
- urbani ekosustavi – bez
neto gubitka zelenih površina u gradovima do 2030., povećanje ukupnih
zelenih površina u gradovima za 3 % do 2040. i za 5 % do 2050.,
pokrivenost krošnjama u gradovima od barem 10 % te neto povećanje
zelenih površina u gradovima koje su integrirane u postojeće i nove zgrade
i infrastrukturu,
- poljoprivredni ekosustavi –
povećanje broja travnjačkih leptira i poljskih ptica, zaliha organskog
ugljika u mineralnim tlima poljoprivrednih zemljišta i udjela
poljoprivrednog zemljišta s obilježjima krajobraza visoke raznolikosti;
obnova 30 % isušenih tresetišta koja se upotrebljavaju u
poljoprivredne svrhe do 2030. i 70 % do 2050.,
- morski ekosustavi –
obnova morskih staništa kao što su morske trave ili sedimentno dno koja
donose znatne koristi, među ostalim za ublažavanje klimatskih promjena, te
obnova staništa istaknutih morskih vrsta kao što su dupini i pliskavice,
morski psi i morske ptice,
- povezanost rijeka –
utvrđivanje i uklanjanje barijera koje sprečavaju povezanost površinskih
voda tako da se do 2030. barem 25 000 km rijeka vrati u prirodno
stanje vodotoka.
Koji
su očekivani učinci obnove prirode na sigurnost opskrbe hranom i cijene hrane?
Zdravi
ekosustavi, bioraznolikost i opća održivost hrane ključni su za sigurnost
opskrbe hranom. Obnova prirode ključna je za povećanje održivosti
poljoprivrede i prehrambenih sustava u EU-u i za smanjenje njihove ovisnosti
uvoznim sirovinama kao što su fosilna goriva, gnojiva i hrana za životinje.
Mnogi
poljoprivrednici već osjećaju učinke propadanja prirode i gubitka
bioraznolikosti. Degradacija tla u EU-u danas pogađa
61 – 73 % poljoprivrednog zemljišta, što ograničava proizvodnju
hrane u nekim regijama Europe. Samo erozija uzrokuje gubitak od gotovo 3
milijuna tona pšenice i 0,6 milijuna tona kukuruza godišnje. U svijetu je zbog
degradacije zemljišta već smanjena produktivnost 23 % površine zemljišta,
a zbog smanjenja broja oprašivača mogli bi se na godišnjoj razini u svijetu izgubiti
usjevi u vrijednosti 577 milijardi USD.
Ruska
invazija na Ukrajinu ubrzala je i trend povećanja cijena hrane koji
je posljedica krize uzrokovane bolešću COVID-19 i slabim žetvama u zemljama
proizvođačima koje su pogođene ekstremnim vremenskim uvjetima. To je znatno
utjecalo na sigurnost opskrbe hranom izvan EU-a, posebno u Africi.
Mjere
obnove prirode poboljšavaju sigurnost opskrbe hranom čak i u kratkoročnom
razdoblju. Iako
obnova cjelovitih ekosustava obično traje više od 10 godina, neke aktivnosti
obnove daju pozitivne rezultate i u kratkoročnom razdoblju (1 – 4
godine). Na primjer, cvjetne trake, živice i drugi elementi krajobraza mogu
gotovo odmah utjecati na stope oprašivanja i brojnost
oprašivača, čime se povećavaju prinosi. Drugi je primjer smanjenje erozije
tla kamenim zidovima, travnatim pojasevima i drugim obilježjima koja
mogu zadržati sedimente unutar poljoprivrednih površina. U morskom okolišu neke
vrste riba i školjaka koje se iskorištavaju u komercijalne
svrhe mogu se brzo oporaviti u dobro organiziranim ograničenim područjima ili
zonama potpune zabrane ribolova, pri čemu se ulov u nekoliko godina povećava
peterostruko.
Osim
toga, smanjenjem ovisnosti o fosilnim gorivima u lancu opskrbe hranom,
posebno o gnojivima i kemikalijama uvezenima iz Rusije i Bjelarusa, pomoći će
se poljoprivrednicima da se nose s rastućim cijenama poljoprivrednih sirovina,
a potrošačke cijene zadržat će se na prihvatljivim razinama.
Studije
su pokazale i da se mjerama diversifikacije u poljoprivredi može povećati
bioraznolikost, oprašivanje, zaštita od nametnika, kruženje hranjivih tvari,
plodnost tla i regulacija vode, a da se pritom ne ugrozi prinos usjeva. Slično
tome, utvrđeno je da agroekološke prakse (npr. raznolikost usjeva,
poljoprivredno-šumarski sustavi, mješoviti sustavi uzgoja usjeva i stoke te
prakse kojima se poboljšava kvaliteta tla) pozitivno utječu na sigurnost
opskrbe hranom i hranjivost. Pozitivni rezultati uglavnom su povezani s
kućanstvima u zemljama s niskim i srednjim dohotkom.
U
srednjoročnom i dugoročnom razdoblju klimatska kriza i kriza bioraznolikosti
zajednički predstavljaju jednu od najvećih prijetnji sigurnosti opskrbe hranom. Obnova je ključna za
suzbijanje mnogih velikih prijetnja proizvodnji hrane. To uključuje:
- povećanje zdravlja i plodnosti tla kako
bi se smanjila upotreba kemijskih gnojiva,
- povećanje populacija oprašivača –
godišnja poljoprivredna proizvodnja u EU-u u vrijednosti gotovo 5
milijardi EUR izravno se pripisuje kukcima oprašivačima,
- promicanje prirodnog suzbijanja nametnika kako
bi se smanjila ovisnost o kemijskim pesticidima,
- poticanje prirodnih rješenja za borbu protiv
klimatskih promjena, primjerice sadnje stabala i ponovne uspostave
poplavnih ravnica, čime će se smanjiti rizici za poljoprivredu povezani s
klimom.
U
okviru trenutačnih nastojanja da se predvide problemi povezani s nesigurnošću
opskrbe hranom Komisija će provesti analizu svih uzroka nesigurnosti opskrbe
hranom kako bi utvrdila kratkoročne i dugoročne mjere koje će možda biti
potrebno poduzeti.
Kako
će obnova prirode pomoći u borbi protiv klimatskih promjena?
Gubitak
bioraznolikosti i klimatska kriza usko su povezani, a njihovi se učinci
međusobno pojačavaju. Jačanjem prirode borimo se protiv klimatske krize. Stoga
je obnova ekosustava važno prirodno rješenje za suočavanje s krizom
bioraznolikosti i klimatskim krizama.
Mnoga
degradirana staništa, kao što su šume, tresetišta, slane močvare i livade
morske trave, imaju znatan potencijal za skladištenje ugljika u
biomasi i tlu. Njihova obnova važan je dio strategija za ublažavanje klimatskih
promjena.
Obnova
prirode pomaže nam i u prilagodbi klimatskim promjenama. Zdrave
rijeke, poplavne ravnice i močvarna područja apsorbiraju poplavnu vodu
učinkovitije i uz niže troškove nego izgrađeni objekti, a kad prirodu vratimo u
gradove, ona hladi lokalna područja, smanjuje učinak toplinskih valova i znatno
smanjuje potrošnju energije za klimatizaciju.
Što
predmetni prijedlog znači za vlasnike zemljišta, šumare, poljoprivrednike i
ribare?
Prijedlogom
se ne uvode izravne obveze za vlasnike zemljišta, šumare, poljoprivrednike ni
ribare, već samo za države članice. To uključuje ciljeve za poljoprivredne ekosustave,
kao što su osiguravanje oporavka oprašivača i populacija poljskih ptica,
ponovna uspostava tresetišta i povećanje prisutnosti obilježja krajobraza kao
što su živice. Za to će biti potrebna poboljšanja poljoprivrednih praksi, pri
čemu će mnoge promjene biti usklađene s postojećim ciljevima strategije EU-a za
bioraznolikost i strategije „od polja do stola”. Prijedlog uključuje i ciljeve
za poljoprivredne ekosustave, kao što su povećanje broja šumskih ptica,
količine mrtvog drva, povezanosti šuma, zaliha organskog ugljika i udjela šuma
neujednačene starosti. Ti su ciljevi važni za održivost poljoprivrede i
šumarstva EU-a i osiguravanje produktivnosti i otpornosti proizvodnje hrane.
Prijedlog uključuje i ciljeve u pogledu morskih ekosustava. Obnovom morskih
ekosustava, posebno važnih mrijestilišta i rastilišta, omogućit će se oporavak
ribljih stokova, a ribarima će se osigurati gospodarske i društvene koristi od
povećanog ulova.
Održiva poljoprivreda važna
je za održavanje mnogih vrsta i staništa na područjima velike bioraznolikosti.
Brojne ekstenzivne poljoprivredne prakse, primjerice precizna i ekološka
poljoprivreda, agroekologija, agrošumarstvo i trajni travnjaci niskog
intenziteta, imaju višestruke i znatne koristi za zaštitu bioraznolikosti, usluge
ekosustava i obilježja krajobraza.
Bit
će potrebno prilagoditi određene šumarske prakse kako bi se veća šumska
područja približila poluprirodnom ili prirodnom stanju, uz niži intenzitet
sječe kao dio šumarstva u skladu s prirodom.
Međutim,
ulaganjem u obnovu uvijek će se ostvariti koristi koje su nekoliko puta veće od
uloženog iznosa ili uvedenih promjena. Budući prinosi usjeva i drva vjerojatno će biti stabilniji
i otporniji na nametnike i ekstremne vremenske uvjete. Obnovljene će šume
zahvaljujući raznovrsnijoj rasprostranjenosti vrsta drveća biti manje
osjetljive na šumske požare i suše. Sve će to imati izravne pozitivne učinke na
poljoprivrednike, šumare i vlasnike zemljišta.
Prilagodbom
poslovnih modela postat će dostupni i novi oblici prihoda. Primjerice,
vjerojatno će se povećati prihodi od turizma i rekreacijskih aktivnosti jer su
zdravi ekosustavi glavne lokacije kvalitetnog turizma.
Što
prijedlog znači za gradove i predgrađa?
Cilj
je prijedloga osigurati stalno povećanje zelenih površina u gradovima i
pokrivenosti krošnjama na gusto naseljenim područjima do 2050. To se može
postići ozelenjivanjem urbanističkog planiranja tijekom vremena, obnovom
degradiranog industrijskog zemljišta, povećanjem broja zelenih krovova, sadnjom
uličnih drvoreda i stvaranjem mikroparkova te vanšumskog zelenila, pa čak i
ozelenjivanjem parkirališta. U Europi se razvijaju mnogi inspirativni primjeri
takvih projekata, među ostalim u okviru novog europskog Bauhausa.
Nove
zgrade mogu se graditi tako da se od samog početka u obzir uzima cilj
ozelenjivanja gradova. U mnogim gradovima EU-a nalaze se velika napuštena i
onečišćena zemljišta pogodna za obnovu.
Na
temelju prijedloga s vremenom će nestati povezanost rasta gradova s gubitkom
zelenih površina i pokrivenosti krošnjama.
Što
prijedlog znači za svakodnevicu Europljana?
Prijedlog
na svakodnevnoj razini podrazumijeva zelenije, obnovljene ekosustave u
gradovima i oko njih te zdravije i bioraznolikije obale, rijeke, šume i ruralna
područja.
Prijedlogom
se također učvršćuje gospodarska budućnost i povećava otpornost EU-a.
Obnovljeni ekosustavi osiguravaju produktivno tlo, čistu vodu i zrak, zdravo
ribarstvo, održive prirodne resurse i sirovine te su, što je najvažnije, važan
i isplativ način ublažavanja i prilagodbe klimatskim promjenama.
Kako
će se prijedlog provoditi i pratiti?
Od
država članica očekuje se da u roku od dvije godine od stupanja uredbe na snagu
Komisiji dostave nacionalne planove obnove koji pokazuju kako
će ostvariti ciljeve. Od njih će se zahtijevati i da prate svoj napredak i
izvješćuju o njemu. Europska agencija za okoliš sastavljat će redovita tehnička
izvješća o napretku prema ostvarivanju ciljeva. Komisija će pak izvješćivati
Europski parlament i Vijeće o provedbi akta o obnovi prirode.
Time
će se pridonijeti redovitom izvješćivanju Komisije o napretku Strategije EU-a
za bioraznolikost do 2030. Kao dio novog okvira upravljanja, mehanizam praćenja
i pregleda Strategije EU-a za bioraznolikost omogućit će redovitu procjenu
napretka i, prema potrebi, utvrđivanje korektivnih mjera.
Na
taj se način prijedlogom pridonosi oblikovanju integriranog pristupa u
područjima bioraznolikosti, klime i izvora prihoda.
Koje
su mogućnosti financiranja dostupne na razini EU-a?
U Strategiji
EU-a za bioraznolikost predviđa se da će se u okviru europskog
zelenog plana svake godine izdvojiti više od 20 milijardi EUR za
bioraznolikost. Konkretno, u okviru višegodišnjeg financijskog okvira (VFO)
EU-a za razdoblje 2021. – 2027. prihvaćen cilj za financiranje
bioraznolikosti od 2024. iznosit će 7,5 % proračuna EU-a, a 2026. i 2027.
porast će na 10 %. U okviru trenutačnog VFO-a bit će dostupno oko 100
milijardi EUR za rashode za bioraznolikost, uključujući obnovu.
Komisija
nastoji osigurati potpunu integraciju financiranja obnove prirode i bioraznolikosti
u Mehanizam za oporavak i otpornost, InvestEU, europske strukturne i
investicijske fondove, zajedničku poljoprivrednu politiku, Europski fond za
pomorstvo, ribarstvo i akvakulturu, fondove za istraživanje i program LIFE za
okoliš i klimu.
Fondovi
EU-a kao što su zajednička poljoprivredna politika i Fond za pravednu
tranziciju te razni nacionalni fondovi u većini država članica EU-a pomoći
će poljoprivrednicima u prelasku na održiviju poljoprivredu ili druge
aktivnosti koje su više u skladu s prirodom. Prijedlogom
o pesticidima koji se danas objavljuje EU će odgovoriti na hitnu
potrebu za promjenama u načinu korištenja pesticida te će poduprijeti
poljoprivrednike u uvođenju tih promjena. Države članice mogu se pet godina
koristiti ZPP-om za pokrivanje troškova nastalih zbog novih zahtjeva za
poljoprivrednike. Time se mogu nadoknaditi svi dodatni troškovi i spriječiti
povećanje cijena hrane.
Putem
poljoprivrede koja se temelji na sekvestraciji ugljika i predstojećeg okvira za
certifikaciju uklanjanja ugljika Komisija će promicati novi poslovni model
uklanjanja ugljika kroz zemljište koji će uključivati financijske poticaje za
uvođenje prirodnih rješenja.
Države
članice mogu promicati tržišne instrumente kako bi pomogle u pokrivanju
troškova obnove i spriječile pogoršanja, primjerice fiskalnim pristupima,
plaćanjima za usluge ekosustava, programima plaćanja na temelju rezultata i
drugima.
Što
se poduzima na globalnoj razini? Kako se prijedlog uklapa u stajalište EU-a o
zaustavljanju gubitka bioraznolikosti u svijetu?
Desetljeće
UN-a za obnovu ekosustava, koje traje od 2021. do 2030., tekući pregovori
o globalnom okviru za bioraznolikost (COP15) za razdoblje nakon 2020. u
okviru Konvencije o bioraznolikosti (CBD) te zaključci 26. konferencije
stranaka (COP26) konferencije o klimatskim promjenama koja se održala u
Glasgowu stvorili su politički zamah za obnovu prirode.
Ovim
zakonodavnim prijedlogom, prvim te vrste u svijetu, EU pokazuje da ozbiljno
shvaća globalne ciljeve zaustavljanja gubitka bioraznolikosti. Poduzimanjem
mjera unutar EU-a postajemo primjer drugima i na globalnoj razini. Prijedlog
akta o obnovi prirode ključan je doprinos EU-a u trenutačnim pregovorima
o globalnom okviru za bioraznolikost nakon 2020., koji će se
donijeti na konferenciji sastanaka Konvencije o biološkoj raznolikosti (COP15)
koja će se održati u Montréalu od 7. do 15. prosinca ove
godine. Njime se pridonosi i postizanju ciljeva EU-a u pogledu
ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe njima na troškovno učinkovit način
te ispunjavanju međunarodnih obveza EU-a.
Više
informacija
Priopćenje
za medije: Europski zeleni plan: pionirski projekti za oporavak
prirode u Europi do 2050. i smanjivanje upotrebe pesticida za polovinu do 2030.
Informativni
članak o aktu o obnovi prirode
Informativni
članak o bioraznolikosti i otpornosti
Brošura:
Obnova prirode (postojeći projekti u državama članicama)
Interaktivno obrazovno iskustvo: Park
oprašivača