OSVRTI I KOMENTARI

U zadnje vrijeme javljaju se polemike o tome treba li nam provođenje reformi uz rast BDP-a od 2% i jesu li nam zaista potrebne duboke i ozbiljne reforme?

Stvarati ovakve dileme, naročito u situaciji u kojoj čekamo formiranje nove Vlade koja bi reforme trebala provoditi, može biti jako opasno i neodgovorno, tim više što se u zadnjoj kampanji ionako premalo govorilo o promjenama koje su nam potrebne.

Sada je i službeno, ponovo smo u predizbornoj kampanji. Mada, kada bolje promislite predizborna kampanja zapravo traje bez prestanka zadnjih godinu dana. Kada kampanja toliko traje očekivali biste da su sve teme nekoliko puta spomenute, analizirane i predložena prava rješenja. Među temama koje se nisu spominjale, niti otvarale ima jedna koja se slučajno ili ne, gotovo uopće ne spominje, niti potiče od niti jedne političke opcije. Radi se o temi koji i kakvi ljudi bi trebali obnašati ključne i odgovorne pozicije u vođenju i upravljanju Državom, osim stranačke pripadnosti i podobnosti. A zašto je to važno? Upravo sada, bombardirani smo raznim obećanjima i programima političkih stranaka. Ne ulazeći u sadržaj svih tih programa i obećanja, kada bi programi bili čak i idealni, to neće značiti baš ništa ako nemate prave ljude, koji će predvoditi prave timove i koji će biti spremni, vješti i odgovorni, provoditi taj idealan politički program u našu svakodnevnicu. I stoga mi u HUP-u smatramo da je razgovor o programima, bez istovremenog razgovora o ljudima i njihovim nužnim karakteristikama i vještinama samo pola priča i slike. I danas ulazimo u kampanju gdje se, barem za sada, malo govori o ljudima i budućim liderima naše izvršne vlasti.

Nedavna vijest o smrti gospodina Benmoschea podsjetila me na njegovo predavanje na prvom Brown forumu u Dubrovniku. Kao investitor i kao naš sugrađanin, gospodin Benmosh je osobno proživio iskustvo investitora u Hrvatskoj. Jedna od glavnih pouka koju je naučio (parafrazirat ću njegovu izjavu) je da je u Hrvatskoj najvažnije poznavati osobu koja zna osobu koja ima "zeleni žig", odnosno, koja donosi stvarnu odluku.

Rano napustiti školu znači ne dovršiti osnovnu školu ili završiti samo osnovnu školu ili završiti samo niže razrede srednje škole. Posljedice ranog napuštanja školovanja su brojne, kako za pojedinca tako i za društvo: od socijalne isključenosti pa do gotove garantirane nezaposlenosti i siromaštva.

Statistike pokazuju kako više od 6 milijuna mladih Europljana rano napušta obrazovanje; prosječni udio ove skupine mladih u EU iznosi 12%, a stupanj ispadanja iz školovanja varira od 37% na Malti, pa do 4% u Slovačkoj. To znači da će od sedam mladih Europljana čak jedan napustiti školovanje bez kompetencija koje se danas smatraju neophodnima da bi mogli ući u tržište rada ili da mogu aktivno sudjelovati u onom što danas zovemo ekonomijom baziranom na znanju.