30.10.2020.
Podatak o plaći na koju radnik ima pravo dio je zakonom propisanog obveznog sadržaja ugovora o radu. Drugim riječima, podatak o iznosu plaće jedan je od bitnih sastojaka ugovora o kojem se dvije ugovorne strane (poslodavac i radnik) trebaju sporazumjeti. Dakle, poslodavac ne može jednostrano promijeniti podatak ugovora o radu koji se odnosi na plaću.
Sukladno odredbama Zakona o radu (Narodne novine, br. 93/14, 127/17 i 98/19) poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu koji je utvrđen ugovorom o radu, pravilnikom o radu ili kolektivnim ugovorom.
Iz navedenog proizlazi da plaća radnika mora biti određena (na način da je ugovorom o radu utvrđen njen iznos) ili odrediva (na način da je ista utvrđena kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu na koje upućuje ugovor o radu).
Ukoliko je plaća određena ugovorom o radu, takav se ugovor može promijeniti samo ako na izmjenu istog pristanu obje ugovorne strane. Obzirom da niti jedan od bitnih sastojaka ugovora o radu poslodavac ne može promijeniti jednostrano, tada kao jedna ugovorna strana, radniku kao drugoj ugovornoj strani, može ponuditi izmjenu ugovora o radu, koju radnik može, ali i ne mora prihvatiti.
Kada je plaća odrediva u smislu da je određena drugim izvorima prava, ako je u pitanju kolektivni ugovor koji je po svojoj prirodi ugovor sklopljen između dvije ugovorne strane, potrebno je isti izmijeniti u propisanom postupku kolektivnog pregovaranja, kao procesu najviše razine socijalnog dijaloga, koji podrazumijeva pronalaženje kompromisnih rješenja za određena interesna pitanja radnika i poslodavaca.
Ako je plaća određena pravilnikom o radu, iako je pravilnik jednostrani akt poslodavca, Zakonom o radu je propisan postupak njegovog donošenja, kao i obveza poslodavca da se savjetuje s radničkim vijećem na način i pod uvjetima propisanim navedenim Zakonom.
Dakle, i u novonastalim okolnostima epidemije bolesti COVID-19, za poslodavca i dalje postoji dužnost ispunjavanja obveza prema radnicima u skladu sa Zakonom o radu, odnosno dužnost primjene svih zakona i propisa kao i u redovitim uvjetima. To se odnosi i na način utvrđivanja i isplate plaće.
Skrećemo pažnju da bi se eventualni destimulativni dio plaće, kao i stimulativni, mogao ugovoriti ili utvrditi ukoliko bi se isti odnosio na rezultat rada odnosno određene radne učinke.
Međutim, mišljenja smo da postupanja radnika izvan radnog vremena ne bi mogla biti predmet uređenja obveznog dijela sadržaja ugovora o radu koji se odnosi na ugovaranje plaće. Stoga bi se i možebitna potraživanja po osnovi naknade štete od strane poslodavca prema radniku zbog takvih postupanja mogla provoditi sukladno općem propisu o obveznim odnosima i dokazivati pred nadležnim tijelima.
Vezano uz obveze radnika i poslodavca iz radnog odnosa, napominjemo da je dužnost radnika obavještavati poslodavca o okolnostima mogućnosti širenja COVID-19 virusa odnosno prema odredbama Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine, br. 71/14, 118/14, 94/18 i 96/18), radnik je obvezan obavijestiti poslodavca o svakoj situaciji koju smatra značajnim i izravnim rizikom za sigurnost i zdravlje, pa tako i o svojem zdravstvenom stanju koje bi moglo potencijalno ugroziti zdravlje ostalih radnika. Naime, prilikom sklapanja ugovora o radu i tijekom trajanja radnog odnosa radnik je dužan obavijestiti poslodavca o bolesti ili drugoj okolnosti koja ga onemogućuje ili bitno ometa u izvršenju obveza iz ugovora o radu ili koja ugrožava život ili zdravlje osoba s kojima u izvršenju ugovora o radu radnik dolazi u dodir (kao što je, primjerice, određena samoizolacija zbog kontakta sa zaraženom osobom).
S druge strane, poslodavac je dužan osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika, u skladu s posebnim zakonom i drugim propisima.
Kada je radniku određena samoizolacija, poslodavac i radnik dužni su se u potpunosti pridržavati izdanog odgovarajućeg akta na način kako to određuje poseban propis.
Neobavljanje ugovorenih poslova u navedenom slučaju ne može biti opravdan razlog za otkaz ugovora o radu, niti je radniku dopušteno postupati po uputama poslodavca koje bi predstavljale ponašanje protivno nalogu iz akta kojim se određuje samoizolacija.
Za vrijeme trajanja samoizolacije, radnik ostvaruje pravo na naknadu plaće sukladno posebnom propisu o zdravstvenom osiguranju. Iznimno, u slučaju kada bi se radnik i poslodavac sporazumjeli o radu od kuće u navedenom razdoblju, radniku bi pripadalo pravo na plaću.
Nadalje, u pogledu pitanja kojim se traži očitovanje o odluci poslodavca kojom se uređuje privremeni boravak zaposlenika za vrijeme trajanja samoizolacije u smještaju organiziranom od strane poslodavca, ističemo da ovo Ministarstvo nije ovlašteno tumačiti odluke poslodavaca pa tako niti davati mišljenja o odluci koja bi uređivala takav privremeni boravak zaposlenika. Međutim, mišljenja smo da bi se takva odluka mogla provesti isključivo uz pristanak radnika.
Također, niti pitanje koje se odnosi na postupanje Državnog inspektorata Republike Hrvatske nije u nadležnosti ovoga Ministarstva pa napominjemo da je informacije moguće zatražiti od tog tijela.