28.10.2021.
Poslodavcima
je od iznimne važnosti organizirati poslovanje u skladu s izdanim preporukama
HZJZ-a i Glavnog stožera CZ-a, a da pri tome ne krše postojeće zakonske propise.
Naime, unatoč
preporukama HZJZ-a, poslodavac nema zakonsko uporište tražiti od radnika Covid
potvrdu, udaljiti ga s mjesta rada ukoliko isti ne posjeduje Covid potvrdu,
niti primijeniti neke od postojećih instituta Zakona o radu, kao što su
izricanje opomene radniku, uručenje otkaza ili udaljenja s mjesta rada.
U
članicama Europske unije na snazi je od dana 27. siječnja 2020. godine Rezolucija
2361 (2021) kojom se, uz ostala utvrđenja, određuje kako je “potrebno osigurati
da su građani informirani da cijepljenje nije obavezno i da nitko ne vrši politički,
socijalni ili drugi pritisak da se cijepi, ako to ne žele sami i osigurati da
nitko ne bude diskriminiran zbog toga što nije cijepljen zbog mogućih
zdravstvenih rizika ili ne želi biti cijepljen.”
Obzirom na navedenu Rezoluciju i činjenicu kako cjepivo protiv Covid 19
nije na listi obveznih cjepiva u Republici Hrvatskoj, posljedično ne postoji zakonska
obveza cijepljenja, niti postoji propisana sankcija u slučaju odbijanja istog.
Pojedini poslodavci unutar ostalih
zemalja Europske unije, primjerice u Njemačkoj, uvode obvezu cijepljenja
radnika, a onima koji se nisu cijepili, a koji će zbog povratka iz rizičnih područja
ili kontakta sa zaraženima biti prisiljeni na samoizolaciju više neće odobravati
nadoknadu zbog izostanka s posla. Ukidanje isplate pune plaće u odsutnosti zbog
samoizolacije, kao u slučaju bolesti, stupa na snagu u Njemačkoj početkom
studenoga.
Obzirom da se situacija u
europskim zemljama oko donošenja ovakvih odluka učestalo mijenja te ne postoji ujednačena praksa i dogovor oko cijepljenja
i Covid potvrda radnika, stvara se velika pravna nesigurnost, potencijalno se
otvaraju vrata diskriminaciji, a sve skupa izravno utječe i na međuljudske
odnose kod poslodavaca, što u bitnome otežava organizaciju posla i obavljanje djelatnosti
poduzetnicima.
Sukladno prethodno navedenom, u
važećem zakonodavnom okviru ne postoji mogućnost koja bi poslodavcu dozvoljavala tražiti
od radnika na uvid Covid potvrdu niti radnika udaljiti s radnog mjesta u
slučaju ne posjedovanja iste. Prema važećem Zakonu o radu poslodavac nema
mogućnost radniku uručiti opomenu pred
otkaz, a samim time i redoviti otkaz ugovora o radu ukoliko radnik ne posjeduje
Covid potvrdu ili odbije testiranje na Covid 19 iako time postoji mogućnost da
ugrožava zdravlje drugih radnika.
Poslodavcima u ovakvoj
situaciji nije jasno krše li poštivajući preporuke HZJZ-a odredbe Zakona o suzbijanju diskriminacije (bilo
izravne ili neizravne diskriminacije) ukoliko uvjetuju radnicima da isti moraju
imati Covid potvrdu ili obaviti testiranje na Covid 19 kako bi se time osigurala zdrava i sigurna radna mjesta sukladno
preporukama HZJZ-a.
Naime, da bi se osigurala sigurnost
i zdravlje svih radnika, a za što je odgovoran poslodavac, isti mora sukladno
preporukama HZJZ-a svakodnevno osigurati
dezificijense, zaštitne maske, rukavice te provoditi testiranja radnika na
vlastiti trošak, što poslodavcu iziskuje znatne dodatne rashode.
S druge strane, poslodavac ne
može sukladno postojećem stanju (osim u slučaju radnika u javnom sektoru
zdravstva i socijalne skrbi) tražiti na uvid potvrdu radnika da je isti cijepljen
protiv Covid 19, a sve u svrhu osiguranja zdrave radne sredine za sve radnike.
Nadalje, ukoliko poslodavac želi testirati radnika, isti mora sam financirati testiranje (osim u
spomenutim sektorima), ali isto tako, poslodavac je nemoćan i ako radnik odbije
testiranje.
HUP je prema nadležnim institucijama
uputio molbu u ime svojih članova da se testovi
na Covid 19 osiguraju svim poslodavcima na jednak način, odnosno da isti budu
besplatni kao što je to nedavno država odlučila za poslodavce iz sektora javnog
zdravstva i socijalne skrbi.
Mišljenja smo kako je nezamislivo
i nepravedno prema svim ostalim poduzetnicima
praviti razliku s osnova zaštite
zdravlja radnika po djelatnostima te po pripadnosti javnom ili privatnom
sektoru.
Sve navedeno dovodi do pravne
nesigurnosti, a posljedično tome i nemogućnosti
organiziranja poslovanja u zdravoj radnoj atmosferi. Ovakva situacija zahtijeva
hitno djelovanje državnih institucija u
vidu donošenja jasnih smjernica poslodavcima kojima bi se osigurala zaštita radnika i zakonsko poslovanje
poslodavaca u vrijeme pandemije.
Odgovore na prijedloge i molbe
upućene nadležnim tijelima do pripreme ovog teksta, HUP još nije dobio.