07.04.2021.
Većina svjetskih gospodarstava
trenutno se nalazi na prekretnici, kako društvenoj tako i ekonomskoj. Hrvatska
tu nije izuzetak, štoviše, ovo je za nas situacija 'sada ili nikada' s obzirom
da smo već godinama na začelju EU po gotovo svim pokazateljima, osobito onih
koji se tiču konkurentnosti gospodarstva. Međutim, na nama je odluka o tome
kako ćemo krenuti u budućnost – držeći se starih, dokazano neučinkovitih praksi
ili transformacijom gospodarstva u modernu, digitalnu i zelenu ekonomiju,
konkurentnu ne samo na europskoj nego i na svjetskoj razni. Jasno je da ne
postoji 'čarobni štapić', jedinstveno rješenje koje bi brzo i učinkovito
preokrenulo ekonomsku situaciju te nas pretvorilo u gospodarsku silu.
Jednostavnih rješenja u kompliciranim situacijama nema. Ali, pred nama je
prilika koju ne smijemo propustiti.
Hrvatska je trenutno u prilici koristiti sredstva iz EU fondova,
odnosno iz takozvanog Mehanizma za oporavak i otpornost (RRF), za oporavak od
koronakrize. Koliko ćemo u tome biti uspješni ovisi o Nacionalnom planu
oporavka i otpornosti (NPOO) na temelju kojeg Hrvatska ima priliku povući 6,3
milijarde eura bespovratnih sredstava i 3,6 milijardi eura povoljnih zajmova u
idućih pet godina. Međutim, privatni sektor nije dosad formalno bio uključen u
izradu Plana. Štoviše, prema informacijama koje kolaju u javnosti, velika
većina sredstava unutar samog NPOO-a namijenjena je javnim ulaganjima, bilo da
se radi o izravnim ulaganjima u sektore poput obrazovanja ili zdravstva, bilo
da se radi o novom upumpavaju sredstava u poduzeća u državnom vlasništvu.
Hrvatska udruga poslodavaca (HUP), kao jedini reprezentativni
predstavnik poslodavaca na nacionalnoj razini, stoga već dulje vrijeme nastoji
prezentirati Vladi, ali i široj javnosti, svoje pozicije oko potrebe
sufinanciranja investicija u privatnom sektoru iz RRF-a, ali i potrebnih
strukturnih reformi nužnih za transformaciju poslovnog okruženja i
investicijske klime u Hrvatskoj. Primjerice, na sastanku na kojem su
predstavnici HUP-a iznijeli svoja stajališta oko hrvatskog NPOO-a Europskoj
Komisiji (EK), potvrđeno je kako se u okviru RRF-a ne bi smjeli odobravati
veliki projekti fizičke javne infrastrukture, da projekti javnog sektora ne
smiju istiskivati projekte privatnog sektora, kao i da projekti privatnog
sektora imaju puno veću mogućnost poticanja dodatnih investicija.
Nedavno objavljeno izvješće
poslovne mreže BIAC unutar Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) o
poticanju ulaganja za prevladavanje recesije („Fostering investment to overcome
the recession“) upravo je na tragu stajališta koje HUP navodi u svom prijedlogu
investicija i reformi potrebnih za stvaranje povoljnog investicijskog okruženja
iz Nacionalnog plana za oporavak i otpornost.
Za izlazak gospodarstva iz krize bit će potrebna i privatna i
javna ulaganja, ali će, s obzirom na sve veća proračunska ograničenja, privatne
investicije biti ključne, kažu iz OECD-a. Navode kako je važno podržati buduća privatna
ulaganja u ključna područja, posebno u sektorima kao što su zdravstvo, klima,
digitalizacija, infrastruktura i dr. U tom kontekstu javne investicije trebaju
se fokusirati na nužnu osnovu, dok bi privatne investicije trebale nositi
oporavak i budući održivi rast gospodarstva. Najviše se pažnje poklanja mogućim
ulaganjima privatnog sektora u proces takozvane zelene tranzicije. Tako se
navodi kako privatni sektor može pružiti inovativnu tehnologiju, infrastrukturu
i primijenjena rješenja za već postojeće tehnologije u dijelu ekoloških
izazova, odnosno tranzicije na zeleno gospodarstvo, također, privatni sektor,
zbog znatno veće fleksibilnosti, upravljačke ekspertize te tehnoloških i
inovacijskih kapaciteta, može ključan strateški partner u svim ulaganjima.
Međutim, kako bi se omogućilo i olakšalo privatno ulaganje,
potrebna je povoljna investicijska klima. OECD ističe kako su temeljni
preduvjeti za povratak privatnih ulaganja u trenutnom kontekstu usko povezani s
cjelokupnim političkim okvirom, odnosno vladavinom prava te transparentnim i
predvidivim sustavom javnog upravljanja, koji bitno smanjuju investicijski
rizik. Naglašavaju i kako privatni sektor mora biti uključen u rasprave kad god
se razmatraju nove mjere povezane s ulaganjem, što u procesu izrade hrvatskog
NPOO-a nije bio slučaj, već je do sada cjelokupan proces izveden vrlo
netransparentno. Poticajno investicijsko okruženje dovest će ne samo do rasta
domaćih, nego i izravnih stranih ulaganja (FDI), koja su se i ranije pokazale
presudnima za ekonomski rast i razvoj, širenje proizvodnih kapaciteta,
stvaranje radnih mjesta i sveukupni rast dohotka. U zaključcima OECD-ovih
preporuka naglašava se da svaki održivi, na budućnost orijentirani plan
oporavka, mora sadržavati dobro promišljenu strategiju ulaganja koja uključuje
i javni i privatni sektor, s time da je kod budućih investicija važno da javno
ulaganje bude blagotvorno za privatno ulaganje.
Što ove preporuke koje dolaze iz OECD-a znače u trenutnom
hrvatskom kontekstu? Zapravo jako puno. Koronakriza ubrzala je potrebu za
strukturnom transformacijom i digitalizacijom gospodarstva te stvorila ogromne
potrebe za novim ulaganjima. Upravo će brzina ponovnog pokretanja privatnih
ulaganja odrediti koliko će se brzo gospodarstvo oporaviti od recesije, odnosno,
dovesti do rasta zaposlenosti, potražnje i oporavka BDP-a, te stvoriti osnovu
za transformaciju gospodarstva kao temelj buduće konkurentnosti i održivog
ekonomskog rasta, što pokazuju i povijesni podaci.
Naime, najznačajnija stavka u hrvatskom BDP-u, nakon osobne
potrošnje, su upravo investicije koje čine preko 20 posto BDP-a, a u razdoblju
ekonomskog rasta prije krize iz 2008./2009. i preko 25 posto. Investicije imaju
veći doprinos gospodarskom rastu u Hrvatskoj i od izvoza roba. Od ukupnog
iznosa investicija u hrvatskom BDP-u (11,4 milijarde eura ili 21 posto BDP-a u
2019.), privatne investicije čine preko 80 posto, odnosno u ukupnom BDP-u
privatne investicije sudjeluju s gotovo 17 posto. Štoviše, u razdobljima
najvećeg gospodarskog rasta privatne investicije činile su i preko 20 posto
BDP-a i rasle su po stopama iznad pet posto. To znači da na oporavak i održivi
rast hrvatskog gospodarstva ne možemo računati bez značajnog zamaha
investicijskog ciklusa, prvenstveno u privatnom sektoru.
Investicije su ključne i za rast dugoročnog potencijalnog BDP-a te
je stoga važno da se sredstva ne usmjeravaju samo u projekte koji utječu na
rast agregatne potražnje u kratkom roku, nego i u one koji osiguravaju rast u
dugom roku, posebno kroz rast produktivnosti. Upravo je spori rast
produktivnost jedan od najvažnijih razloga zaostajanja Hrvatske za ostalim
novim članicama EU, a to je nešto što ne možemo promijeniti bez investicija
privatnog sektora.
OECD i HUP su na istom tragu: privatne investicije su ključne za
oporavak i održivi rast, a da bi se one ostvarile potrebno je stvoriti i
povoljno investicijsko okruženje. Vlada za sada nije imala previše sluha za ove
prijedloge, a nadamo se da će se u zadnjih mjesec dana to promijeniti te da
ćemo prihvatiti smjernice koje su nam dali i EK i OECD po pitanju izrade
Nacionalnog plana oporavka i otpornosti.
Preuzeto s: Jutarnji
list