EU pokreće spor u okviru WTO-a protiv diskriminirajuće javne nabave u ruskim poduzećima u državnom vlasništvu

Rusija je od 2015. raznim ograničenjima i poticajima postupno proširila svoju politiku supstitucije uvoza. Svrha im je zamijeniti uporabu strane robe i usluga u ugovorima o javnoj nabavi od strane određenih subjekata povezanih s državom i pravnih subjekata u investicijskim projektima koje financira država. Gospodarski učinak na poduzeća iz Unije vrlo je velik. Vrijednost natječaja koje su 2019. objavila poduzeća u državnom vlasništvu iznosila je 23,5 bilijuna rubalja, što je oko 290 milijardi eura, odnosno 21 % ruskog BDP-a.

Unija prije svega osporava tri ruske mjere za koje se čini da nisu u skladu s pravom WTO-a, konkretno s temeljnim načelom WTO-a o nacionalnom tretmanu kojim se od članica WTO-a zahtijeva da prema stranim i domaćim proizvođačima postupaju na nediskriminirajući način.

Riječ je o sljedećim mjerama:

• Diskriminirajuće procjene ponuda za javnu nabavu: tijekom faze procjene u predmetima javne nabave određeni subjekti povezani s državom odbijaju 15 % (do 30 % za određene proizvode) od ponuđene cijene domaćih proizvoda ili usluga ruskih subjekata. No ako potom bude odabrana ponuda s domaćim proizvodima ili uslugama ruskog subjekta, ipak se plaća puna cijena. To znači da se u toj fazi procjene na uvozne proizvode ili usluge stranih subjekata gleda manje naklono jer se smanjenje cijene od 15 % ne odnosi na njih. Time se diskriminiraju ponude robe iz uvoza ili usluga stranih subjekata.
• Zahtjevi za prethodno odobrenje: ruska poduzeća koja žele nabaviti određene inženjerske proizvode u inozemstvu moraju dobiti odobrenje ruskog povjerenstva za supstituciju uvoza. Čini se da se to odobrenje izdaje proizvoljno i da nije potrebno za kupnju domaćih inženjerskih proizvoda.
• Zahtjevi u pogledu nacionalnih kvota u javnoj nabavi: za oko 250 proizvoda, uključujući vozila, strojeve, medicinske i tekstilne proizvode, od čega do 90 % moraju biti domaći proizvodi.

Sljedeći koraci

Savjetovanje u okviru postupka za rješavanje sporova koje je zatražila Unija prvi je korak u postupku rješavanja sporova u okviru WTO-a.

Ako to ne dovede do zadovoljavajućeg rješenja, EU od WTO-a može zatražiti osnivanje povjerenstva koje će odlučiti o tom pitanju.