Dva medicinska proizvoda koja sadržavaju istu aktivnu tvar smatraju se bioekvivalentnim ako njihove bioraspoloživosti (brzina i obim apsorpcije) nakon primjene istih molarnih doza leže unutar prethodno definiranih, prihvatljivih granica. Te granice su postavljene da bi se osigurala usporediva in vivo izvedba, tj. adekvatna podudarnost u smislu neškodljivosti i učinkovitosti. Bioekvivalentnost je, dakle, ključni uvjet za odobrenje stavljanja generičkih lijekova u promet. S obzirom na to da su generički lijekovi značajno jeftiniji od originalnih lijekova, posve je jasno da kupnjom generičkih lijekova možemo ostvariti značajne uštede zdravstvenom sustavu, koji u svjetskim razmjerima, počiva upravo na generičkoj farmaceutskoj industriji. Nije, dakle, skupa sama proizvodnja lijeka, skupo je ulaganje u istraživanje i razvoj, pa upravo zbog toga originator ima period od 20 godina patentne zaštite da povrati trošak ulaganja u istraživanje i razvoj lijeka. Nadalje, posve je jasno da se ulaskom generičkog lijeka na tržište, zbog efekta koji izazivaju zamjenski proizvodi, originalni lijek mora suočiti s padom prodaje ili sa snižavanjem cijene. Utjecaj na snižavanje cijena originalnih lijekova raste s pojavljivanjem svakog novog zamjenskog lijeka. Isto tako, treba naglasiti da ulazak većeg broja generičkih lijekova na tržište znači zaoštravanje konkurencije, što opet može uzrokovati pad cijena generičkih lijekova. Bitno je, međutim, da benefit ostvaruju svi sudionici zdravstvenog sustava – pacijenti zbog poboljšane dostupnosti lijekova, a zatim i liječnici, osiguravatelji, a u konačnici državni proračun. Slijedom svega navedenog, članice HUP-Udruge proizvođača lijekova upozoravaju da će, od svih koji se ovih dana učestalo pojavljuju u medijima i zbunjuju javnost, a osobito stručnih osoba kojima je sve navedeno poznato, ne predoče li javno dokaze o navodnoj upitnosti kvalitete liječenja generičkim lijekovima, zadovoljštinu potražiti na nadležnom sudu.