06.04.2022.
Revizija
se temelji na sveobuhvatnom pristupu postojeće Direktive o industrijskim
emisijama, koja trenutačno obuhvaća oko 50 000 velikih industrijskih
postrojenja i intenzivnih stočarskih gospodarstava u Europi. Ta postrojenja
moraju ispunjavati uvjete u pogledu emisija primjenom „najboljih raspoloživih
tehnika” specifičnih za određenu djelatnost. Te tehnike zajedno utvrđuju
industrija, nacionalni stručnjaci i stručnjaci Komisije te civilno društvo.
Novim pravilima obuhvatit će se relevantniji izvori emisija, omogućiti
učinkovitiji postupci izdavanja dozvola, smanjiti administrativni troškovi,
povećati transparentnost i pružiti veća potpora revolucionarnim tehnologijama i
drugim inovativnim pristupima.
Ažuriranje
dokazanog dugoročnog pristupa
Nakon
opsežnog savjetovanja s predstavnicima industrije i dionicima te nakon
temeljite procjene učinka postojeći okvir poboljšat će se novim mjerama za
povećanje njegove ukupne učinkovitosti. Neke su od glavnih promjena
sljedeće:
- Učinkovitije izdavanje dozvola za
postrojenja. Ubuduće će uvjet za izdavanje dozvola umjesto minimalnih
uvjeta u pogledu najboljih raspoloživih tehnika, što trenutačno vrijedi za
oko 80 % postrojenja, biti procjena izvedivosti postizanja najboljih
rezultata. Postrožit će se i pravila o odobravanju odstupanja
usklađivanjem potrebnih procjena i osiguravanjem redovitog preispitivanja
odobrenih odstupanja.
- Veća pomoć za predvodnike u području inovacija u
EU-u. Kao alternativa dozvolama koje
se temelje na ustaljenim najboljim tehnikama, predvodnici će moći
testirati nove tehnike i imati koristi od fleksibilnijih dozvola. Inovacijski
centar za industrijsku transformaciju i emisije (INCITE) pomoći
će industriji u pronalasku rješenja za kontrolu onečišćenja. Naposljetku,
gospodarski subjekti će do 2030. ili 2034. morati izraditi planove
transformacije za svoje lokacije kako bi se postigli ciljevi EU-a u
pogledu nulte stope onečišćenja do 2050., kružno gospodarstvo i
dekarbonizacija.
- Podupiranje ulaganja industrije u kružno
gospodarstvo. Nove najbolje dostupne tehnike
mogle bi uključivati obvezujuće razine učinkovitosti uporabe resursa.
Postojeći sustav upravljanja okolišem poboljšat će se kako bi se smanjila
uporaba otrovnih kemikalija.
- Sinergije između uklanjanja onečišćenja i
dekarbonizacije. Energetska učinkovitost bit će
sastavni dio dozvola, a pri utvrđivanju najboljih raspoloživih tehnika
sustavno će se uzimati u obzir tehnološke i ulagačke sinergije između
dekarbonizacije i uklanjanja onečišćenja.
Novim
pravilima obuhvatit će se i više postrojenja, osobito:
- Više intenzivnih stočarskih gospodarstava. Novim
bi se pravilima postupno obuhvatila najveća stočarska, svinjogojska i
peradarska gospodarstva: oko 13 % europskih komercijalnih
poljoprivrednih gospodarstava zajedno je odgovorno za 60 % emisija
amonijaka i 43 % emisija metana iz stočarstva u EU-u. Procjenjuje se
da će zdravstvene koristi tog većeg obuhvata iznositi više od 5,5
milijardi eura godišnje. Budući da je poslovanje poljoprivrednih
gospodarstava jednostavnije od poslovanja industrijskih postrojenja, na
sva obuhvaćena poljoprivredna gospodarstva primjenjivat će se blaži režim
izdavanja dozvola. Obveze koje proizlaze iz ovog prijedloga će se u vidu
prilagođenih zahtjeva određivati prema veličini poljoprivrednih
gospodarstava i gustoći stoke. Zajednička poljoprivredna politika i dalje
je ključni izvor potpore za tranziciju.
- Vađenje industrijskih minerala i metala te masovna
proizvodnja baterija. Te će se aktivnosti znatno
proširiti u EU-u kako bi se omogućila zelena i digitalna tranzicija. To
zahtijeva primjenu najboljih raspoloživih tehnika kako bi se osigurali
najučinkovitiji proizvodni postupci uz najmanji mogući utjecaj na okoliš i
zdravlje ljudi. Mehanizmima upravljanja iz Direktive kojima se stručnjaci
iz industrije čvrsto povezuju u razvoju sporazumnih i prilagođenih
zahtjeva u pogledu okoliša poduprijet će se održivi rast tih aktivnosti u
Uniji.
Naposljetku,
novim će se pravilima povećati transparentnost i sudjelovanje
javnosti u postupku izdavanja dozvola. Osim toga, europski
registar ispuštanja i prijenosa onečišćujućih tvari postat će portal
EU-a za industrijske emisije na kojem će građani moći
pristupiti podacima o izdanim dozvolama bilo gdje u Europi i na jednostavan
način steći uvid u onečišćujuće djelatnosti u svojoj neposrednoj
okolini.
Daljnji
koraci
Prijedlogom
Komisije predviđa se da će države članice imati 18 mjeseci za prenošenje
Direktive u nacionalno zakonodavstvo nakon što Europski parlament i Vijeće
donesu prijedlog. Zatim će se razviti najbolje dostupne tehnike, a nakon što ih
Komisija donese, industrijski subjekti imat će četiri godine, a
poljoprivrednici tri godine za usklađivanje.
Kontekst
Industrijske
aktivnosti, kao što su proizvodnja električne energije i cementa, gospodarenje
otpadom i njegovo spaljivanje te intenzivan uzgoj stoke, odgovorne su za
emisije štetnih tvari u zrak, vodu i tlo. Te emisije uključuju sumporove
okside, dušikove okside, amonijak, prašinu i živu te druge teške metale. Onečišćenje
koje uzrokuju može dovesti do zdravstvenih problema kao što su astma, bronhitis
i rak te rezultirati gubicima koji se mjere u stotinama tisuća preuranjenih
smrti i milijardama eura svake godine. Industrijske emisije također štete
ekosustavima, usjevima i izgrađenom okolišu.
Zahvaljujući
Direktivi o industrijskim emisijama, emisije mnogih onečišćujućih tvari iz
najvećih europskih industrijskih postrojenja i intenzivnih stočarskih
gospodarstava u zrak u posljednjih su 15 godina smanjene za između 40 % i
75 %. Tijekom tog razdoblja emisije teških metala u vodu također su se
smanjile za do 50 %.
Unatoč
uspjesima u smanjenju emisija, više od 50 000 obuhvaćenih industrijskih
postrojenja i dalje čini oko 40 % emisija stakleničkih plinova, više od
50 % ukupnih emisija sumporovih oksida, teških metala i drugih štetnih
tvari te oko 30 % emisija dušikovih oksida i sitnih čestica u zrak, zbog
čega je potrebno daljnje djelovanje.
Dodatne
informacije dostupne su na poveznicama:
Prijedlog Direktive o
industrijskim emisijama
Prijedlog uredbe
o portalu za industrijske emisije
Prijedlozi
o održivim proizvodima kao standardu