28.11.2018.
Uvodno
je nazočne pozdravila Marija Šutina, direktorica HUP- Udruge energetike i
izjavila: „Cilj nam je upoznati
poslodavce s novim načinima promišljanja poslovanja unutar bioekonomije te
upoznati one koji koriste fosilne izvore u svom proizvodnom procesu kako
napraviti prelazak na obnovljivu sirovinu biomasu te ostvariti manji ugljični
otisak svojih proizvoda, čime poboljšavaju svoju tržišnu poziciju i
konkurentnost u odnosu na klasične proizvode.“
Bioekonomija
ima dvostruki utjecaj: povećanje konkurentnosti gospodarstva te razvoj ruralnih
sredina što čini
- 3.217.117
stanovnika (75,08% ukupne populacije) i
- 56.164
km² ruralnog područja (99,24%
ukupne površine)
„Rad u energetici je sve
složeniji i potreban je sinergijski pristup svih dionika kako bi se postigli
najbolji rezultati. Ponosni smo što smo u okviru Energetskog instituta Hrvoje
Požar (EIHP) ostvarili snažnu integraciju sa stručnim i znanstvenim institucijama
u EU te što smo dio projekta Biogas2020 koji će pomoći poslodavcima primijeniti
nove poslovne modele, a istovremeno povećati vlastitu konkurentnost.
Projekt
Biogas Action nastoji biti pokretač
razvoja europskog tržišta bioplina te povećati proizvodnju bioplina i biometana
u EU usmjeravajući se na otklanjanje ne-tehničkih prepreka i izgradnju boljeg
okruženja za proizvodnju bioplina i biometana, u skladu s ciljevima za 2020
godinu.“ – izjavila je dr.sc.
Branka Jelavić, Voditeljica odjela za obnovljive izvore energije i energetsku
efikasnost, EIHP.
„U gospodarstvu se događa
jedna revolucija u jeku globalnih napora u sprečavanju klimatskih promjena, a promjene
se na polju energetike događaju posebno brzo i poslodavcima je potrebno
omogućiti da uz edukaciju o promjenama i implementaciju ovih rješenja budu i
konkurentni na tržištu. Projekt će napraviti četiri nova razvojna pravca
bioplina koji će imati pozitivne utjecaje na gospodarstvo. Važna je i općenita
dekarbonizacija društva odnosno prelazak s linearnog na kružno gospodarstvo te
zamjena sirovinske osnovice s fosilnih sirovina na obnovljivu biomasu. Biomasi
se pripisuje najveći socio-ekonomski utjecaj na ruralni razvoj u smislu
povećanja osobnog dohotka ruralnog stanovništva i zapošljavanja te korištenja
prirodnih resursa na održivi način.“ –
dr.sc. Biljana Kulišić, EIHP.
S
obzirom na raspoloživa sredstva iz Modernizacijskog fonda i Inovacijskog fonda
iz ETS sustava (246 M € do 2030.), mjere kultivacije ugljika i sekvestracije u
poljoprivrednoj proizvodnji (Zajednička poljoprivredna politika – ruralni
razvoj), Zelenu knjigu Energetske strategije te nacrt Niskougljične strategije,
potrebno je još jače raditi na informiranju poslodavaca o prednostima koje
dekarbonizacija nudi. U energetici, biomasa se promatra kao obnovljivo
gorivo za energetske procese, i to biorazgradivi dio proizvoda, otpada i
ostataka biološkog podrijetla iz poljoprivrede (uključujući tvari biljnoga
i životinjskoga podrijetla), šumarstva i srodnih proizvodnih djelatnosti,
ribarstva i akvakulture, kao i biorazgradivi dio industrijskoga i komunalnoga
otpada.
Već
sada, sektori koji čine bioekonomiju su u 2015. godini generirali 10.480 milijuna € prihoda, 3.458
milijuna € dodane vrijednosti i zapošljavale 257.728 osoba (izvor: Europska
komisija, Centar za znanje bioekonomije, 2018.), što je daleko od onog što
hrvatsko gospodarstvo može sa svojim prirodnim potencijalima.
Na okruglom stolu su
predstavljena četiri nova poslovna modela za postizanje konkurentnosti
korištenjem principa bioekonomije te su kroz rad u grupama poslodavci naučili
kako stvoriti okruženje za inovacije i razvoj. Poslovni modeli prikazali su
inovacije u proizvodnji piva, mlijeka, naprednih biogoriva i naprednih
organskih gnojiva iz digestata sa značajno smanjenim ili s 0 emisija
stakleničkih plinova, a koji se mogu odmah implementirati i u Hrvatskoj.
Zaključeno je da je za
postizanje konkurentnosti na globalnom tržištu i tržištima EU nužno u poslovne
procese implementirati prakse bioekonomije – odnosno koristiti u većoj mjeri održive
i obnovljive izvore energije te raditi na daljnjoj dekarbonizaciji društva, za
što je potrebno prvo stvoriti zakonski i regulatorni okvir unutar kojeg
poslodavci mogu ove prakse primijeniti bez negativnih utjecaja na njihovo
poslovanje.