Stajalište o Mehanizmu za prilagodbu ugljika na granica (CBAM)

18.03.2022.

Vijeće je jučer (15.3. 2022.) postiglo dogovor (opći pristup) o Uredbi o mehanizmu za prilagodbu ugljika na granicama (CBAM), koja je jedan od ključnih elemenata paketa Europske unije „Fit for 55”.

Glavni cilj ove mjere zaštite okoliša je izbjeći istjecanje ugljika. Također će potaknuti zemlje partnere da uspostave politiku cijena ugljika za borbu protiv klimatskih promjena.

U tu svrhu, CBAM cilja na uvoz proizvoda s ugljikom, u potpunosti u skladu s pravilima međunarodne trgovine, kako bi spriječio nadoknađivanje napora EU za smanjenje emisija stakleničkih plinova uvozom proizvoda proizvedenih u zemljama koje nisu članice EU, gdje su politike klimatskih promjena manje ambiciozne od u Europskoj uniji. Također će pomoći u sprječavanju premještanja proizvodnje ili uvoza proizvoda koji intenzivno koriste ugljik.

 

CBAM-om će biti obuhvaćeni proizvodi sektora: cement, aluminij, gnojiva, proizvodnja električne energije, željezo i čelik.

 

Sporazum u Vijeću o mehanizmu za prilagodbu ugljika na  granicama pobjeda je europske klimatske politike. On će dati alat za ubrzanje dekarbonizacije industrije, a istovremeno je zaštititi od tvrtki iz zemalja s manje ambicioznim klimatskim ciljevima. Također će potaknuti druge zemlje da postanu održivije i manje emitiraju. Konačno, ovaj mehanizam odgovara europskoj ambicioznoj strategiji koja znaći ubrzanje energetske neovisnosti Europe.

 

CBAM je dizajniran da funkcionira paralelno sa EU-ovim sustavom trgovanja emisijama (EU ETS), da odražava i nadopunjuje njegovo funkcioniranje na uvezenoj robi. Postupno će zamijeniti postojeće mehanizme Europske unije za rješavanje rizika od istjecanja ugljika, a posebno besplatnu dodjelu kvota EU ETS-a.

 

U odnosu na početni prijedlog Komisije, Vijeće se opredijelilo za veću centralizaciju upravljanja CBAM-om, gdje to ima smisla i doprinosi većoj učinkovitosti. Na primjer, novi registar CBAM deklaranata (uvoznika) treba biti centraliziran na razini EU.

 

Vijeće također predviđa minimalni prag koji oslobađa od CBAM obveze one pošiljke čija je vrijednost manja od 150 €. Ovom mjerom bi se smanjila administrativna složenost jer bi u tu kategoriju spadala oko trećina pošiljaka u Uniju, a njihova ukupna vrijednost i količina predstavljaju zanemariv dio emisija stakleničkih plinova ukupnog uvoza takvih proizvoda u Uniju.

 

Sljedeći koraci

Vijeće još uvijek mora ostvariti dovoljan napredak u pogledu niza pitanja koja su usko povezana s CBAM-om, ali nisu dio nacrta pravnog teksta Uredbe o CBAM-u. To se posebno odnosi na postupno ukidanje besplatnih emisijskih jedinica dodijeljenih industrijskim sektorima obuhvaćenim CBAM-om, uspostavljenim EU ETS direktivom, i odgovarajućih rješenja o pitanju ograničavanja potencijalnog curenja ugljika iz izvoza. Osigurana je kompatibilnost CBAM-a s WTO-om.

 

I dalje će se pratiti dva druga pitanja:

  • prijedlozi Komisije za vlastita sredstva, temeljeni, između ostalog, na prihodima od prodaje CBAM certifikata, koji su na razmatranju do 1. srpnja 2022., u skladu s međuinstitucionalnim sporazumom od 16. prosinca 2020.;
  • Vijeće je primijetilo važnost veće međunarodne suradnje s trećim zemljama, uključujući uspostavu, paralelno s CBAM-om, klimatskog kluba u kojem se može raspravljati i poticati politike cijena ugljika.

Nakon što se u Vijeću postigne dovoljan napredak, Vijeće će započeti pregovore s Europskim parlamentom, nakon što ovaj usuglasi svoje stajalište.

 

Pozadina

Komisija je 14. srpnja 2021. predstavila svoj prijedlog uredbe o uspostavi Mehanizma za prilagodbu ugljika na granicama.

Cilj joj je riješiti rizik od curenja ugljika uzrokovanog asimetričnim klimatskim politikama zemalja koje nisu članice EU (gdje su politike koje se primjenjuju u borbi protiv klimatskih promjena manje ambiciozne od one iz EU). Primjena CBAM-a spriječila bi da se napori Unije na smanjenju emisija nadoknade povećanjem emisija izvan Unije zbog premještanja proizvodnje u zemlje koje nisu članice EU-a ili povećanog uvoza proizvoda koji sadrže ugljik.

 

Tehnički rad na prijedlogu odvija se u Ad hoc radnoj skupini za CBAM, koju je Vijeće posebno osnovalo za pregovore o ovom prijedlogu. Na sjednici održanoj 7. prosinca 2021. ECOFIN vijeće primilo je na znanje izvješće o napretku Predsjedništva.

 

DODATNE INFO O CBAM-u donosim u nastavku: (ako vam je ova materija poznata ne trebate čitati dalje, meni je bilo korisno pogledati nešto o čemu sam pisala još prošle godine)

 

Mehanizam za prilagodbu ugljika na granicama

Zašto Komisija predlaže mehanizam za prilagodbu ugljika na granicama

EU predvodi međunarodnu borbu protiv klimatskih promjena. U europskom zelenom planu utvrđen je jasan put prema ostvarenju EU-ova ambicioznog cilja da do 2030. smanji emisije ugljika za 55 % u odnosu na razine iz 1990. i da do 2050. postane klimatski neutralan kontinent.

Paket iz srpnja 2021. za potporu klimatskim ciljevima EU-a sastavni je dio naše strategije za njihovo postizanje i dodatno će učvrstiti ugled EU-a kao globalnog predvodnika u borbi protiv klimatskih promjena. U okviru tog rada predložen je mehanizam za prilagodbu ugljika na granicama kao klimatska mjera kojom bi se trebao suzbiti rizik od istjecanja ugljika i poduprijeti ambiciozniji ciljevi EU-a u pogledu ublažavanja klimatskih promjena, uz istodobno osiguravanje usklađenosti s WTO-om.

Klimatske promjene globalni su problem za koji su potrebna globalna rješenja. Budući da u EU-u povećavamo klimatske ambicije, a zemlje izvan EU-a uglavnom imaju manje stroge politike u području okoliša i klime, postoji velik rizik od takozvanog „istjecanja ugljika”, tj. poduzeća sa sjedištem u EU-u mogla bi premjestiti proizvodnju s visokim emisijama ugljika u inozemstvo kako bi iskoristila niže standarde ili bi se proizvodi iz EU-a mogli zamijeniti uvoznim proizvodima s većim emisijama ugljika. Takvim istjecanjem ugljika emisije se mogu „preseliti” izvan Europe, što bi ozbiljno potkopalo rad na borbi protiv klimatskih promjena koji provodi EU i koji se provodi u svijetu. Mehanizam za prilagodbu ugljika na granicama izjednačit će cijenu ugljika za domaće i uvozne proizvode te osigurati da postizanje klimatskih ciljeva EU-a ne bude ugroženo zbog premještanja proizvodnje u zemlje s manje ambicioznim politikama.

 

Što je mehanizam za prilagodbu ugljika na granicama

Mehanizam za prilagodbu ugljika na granicama osmišljen je u skladu s pravilima Svjetske trgovinske organizacije (WTO) i drugim međunarodnim obvezama EU-a, a funkcionirat će kako slijedi: uvoznici iz EU-a kupovat će certifikate za ugljik koji odgovaraju cijeni ugljika koja bi bila plaćena da je roba proizvedena u skladu s pravilima EU-a o određivanju cijena ugljika. S druge strane, kad proizvođač izvan EU-a može dokazati da je u trećoj zemlji već platio ugljik koji se upotrebljava u proizvodnji uvezene robe, taj se trošak može u potpunosti odbiti za uvoznika iz EU-a. Mehanizam za prilagodbu ugljika na granicama pridonijet će smanjenju rizika od istjecanja ugljika jer će proizvođače iz zemalja izvan EU-a potaknuti da svoje proizvodne procese učine zelenijima.

Mehanizmi za prilagodbu ugljika na granicama već postoje u nekim dijelovima svijeta, primjerice u Kaliforniji, gdje se prilagodba primjenjuje na određeni uvoz električne energije. Brojne zemlje, primjerice Kanada i Japan, planiraju slične inicijative. Osim toga, MMF i OECD nedavno su proučavali kako bi se takvim mjerama mogao poduprijeti međunarodni rad na smanjivanju emisija stakleničkih plinova. U priopćenju nakon sastanka održanog 9. i 10. srpnja 2021. ministri financija skupine G20 spomenuli su i potrebu za bližom međunarodnom koordinacijom u primjeni mehanizama za određivanje cijena ugljika. 

Kako bi se poduzećima i drugim zemljama zajamčila pravna sigurnost i stabilnost, mehanizam za prilagodbu ugljika na granicama uvodit će se postupno te u početku primjenjivati samo na odabranu robu s visokim rizikom od istjecanja ugljika: željezo i čelik, cement, gnojiva, aluminij i električnu energiju. Sustav izvješćivanja za te proizvode primjenjivat će se od 2023. kako bi se omogućilo neometano uvođenje i dijalog s trećim zemljama, a uvoznici će financijsku prilagodbu početi plaćati 2026.

Naposljetku, prihodi od mehanizma za prilagodbu ugljika na granicama, kao potencijalna vlastita sredstva EU-a, bit će uključeni u proračun EU-a, kako je utvrđeno u Međuinstitucijskom sporazumu o proračunu i vlastitim sredstvima iz prosinca 2020.

 

Problem istjecanja ugljika nije riješen sustavom trgovanja emisijama

Sustav EU-a za trgovanje emisijama (ETS) prvi je međunarodni sustav za trgovanje emisijama na svijetu i EU-ova glavna politika za borbu protiv klimatskih promjena. U tom se sustavu utvrđuje gornja granica emisija stakleničkih plinova koje se mogu ispustiti iz industrijskih postrojenja u određenim sektorima. Emisijske jedinice moraju se kupiti trgovanjem u okviru ETS-a, s tim da se dodjeljuje i određeni broj besplatnih emisijskih jedinica kako bi se spriječilo istjecanje ugljika. Taj je sustav djelotvoran u suzbijanju rizika od istjecanja, ali ne potiče ulaganja u zeleniju proizvodnju u EU-u i izvan njega. Mehanizam za prilagodbu ugljika na granicama postupno će postati alternativa tom sustavu. Međutim, prema novom prijedlogu Komisije o revidiranom ETS-u, broj besplatnih emisijskih jedinica za sve sektore s vremenom će se smanjivati kako bi sustav trgovanja emisijama što više doprinosio ispunjavanju naših ambicioznih klimatskih ciljeva. Osim toga, od 2026. postupno će se ukidati besplatne emisijske jedinice za sektore na koje se odnosi mehanizam za prilagodbu ugljika na granicama.

Kao dopuna ETS-u, mehanizam za prilagodbu ugljika na granicama temeljit će se na sustavu certifikata kako bi se obuhvatile emisije sadržane u proizvodima koji se naknadno uvoze u EU. Međutim, mehanizam za prilagodbu ugljika na granicama odstupa od ETS-a u nekoliko aspekata, posebno s obzirom na to da nije riječ o sustavu koji se temelji na određivanju gornje granice emisija i trgovanju njima. Umjesto toga, certifikati u okviru mehanizma za prilagodbu ugljika na granicama odražavaju cijenu u ETS-u.

Kako bi uvjeti za poduzeća iz EU-a i izvan EU-a bili jednaki, nakon što potpuni sustav mehanizma za prilagodbu ugljika na granicama postane operativan 2026., bit će prilagođen kako bi odražavao revidirani ETS EU-a, posebno kad je riječ o smanjenju broja dostupnih besplatnih emisijskih jedinica. To znači da će se mehanizam za prilagodbu ugljika na granicama početi primjenjivati samo na obuhvaćene proizvode, i to postupno i izravno razmjerno smanjenju broja besplatnih emisijskih jedinica koje se dodjeljuju u okviru ETS-a za te sektore. Jednostavno rečeno, dok se potpuno ne ukinu 2035., mehanizam za prilagodbu ugljika na granicama primjenjivat će se samo na dio emisija na koji se ne primjenjuju besplatne emisijske jedinice u okviru ETS-a EU-a, čime će se osigurati da se s uvoznicima postupa jednako kao i s proizvođačima iz EU-a.

 

Kako mehanizam za prilagodbu ugljika na granicama funkcionira u praksi

Mehanizam za prilagodbu ugljika na granicama bit će sličan ETS-u utoliko što se temelji na tome da uvoznici kupuju certifikate. Cijena certifikata izračunavat će se prema prosječnoj tjednoj dražbovnoj cijeni emisijskih jedinica u okviru ETS-a EU-a izraženoj u eurima po toni emitiranog CO2. Uvoznici robe morat će se pojedinačno ili preko zastupnika registrirati pri nacionalnim tijelima, od kojih također mogu kupovati certifikate za mehanizam za prilagodbu ugljika na granicama.

Nacionalna tijela odobravat će registraciju deklaranata u sustavu mehanizma za prilagodbu ugljika na granicama te pregledavati i provjeravati deklaracije. Bit će odgovorna i za prodaju certifikata za mehanizam uvoznicima. Da bi mogli u EU uvoziti robu obuhvaćenu mehanizmom za prilagodbu ugljika na granicama, uvoznici do 31. svibnja svake godine moraju prijaviti količinu robe i u njoj sadržanih emisija uvezene u EU u prethodnoj godini. Istodobno moraju predati i certifikate mehanizma za prilagodbu ugljika na granicama koje su unaprijed kupili od nadležnih tijela.

Mehanizam za prilagodbu ugljika na granicama osigurat će da uvoznici plaćaju istu cijenu ugljika kao domaći proizvođači u okviru ETS-a EU-a, čime će se zajamčiti jednako postupanje prema proizvodima proizvedenima u EU-u i uvezenima iz drugih zemalja te izbjeći istjecanje ugljika.

 

Što će se dogoditi u prijelaznoj fazi?

Prema prijedlogu Komisije, uvoznici će u prijelaznoj fazi, koja počinje 2023., a završava na kraju 2025., morati prijavljivati emisije sadržane u njihovoj robi, ali bez plaćanja financijske prilagodbe. Tako će ostati dovoljno vremena za uspostavu konačnog sustava.

Ta prijelazna faza, u kombinaciji s postupnim uvođenjem mehanizma za prilagodbu ugljika na granicama, omogućit će opreznu, predvidivu i razmjernu tranziciju za poduzeća iz EU-a i izvan njega, kao i za nadležna tijela. Nakon što konačni sustav 2026. postane potpuno operativan, uvoznici iz EU-a morat će svake godine prijavljivati količinu robe i u njoj sadržanih emisija koje su prethodne godine uvezli u EU te predati odgovarajuću količinu certifikata mehanizma za prilagodbu ugljika na granicama.

 

Sektori biti obuhvaćeni novim mehanizmom i zašto upravo oni

Mehanizam će se u početku primjenjivati na uvoz sljedeće robe:

  • cementa
  • željeza i čelika
  • aluminija
  • gnojiva
  • električne energije.

U tim sektorima postoji velik rizik od istjecanja ugljika i visokih emisija ugljika. Analizirano je i koliko je administrativno izvedivo da ti sektori budu od samog početka obuhvaćeni mehanizmom.

Mehanizam za prilagodbu ugljika na granicama primjenjivat će se na izravne emisije stakleničkih plinova nastale tijekom procesa proizvodnje obuhvaćenih proizvoda. Do kraja prijelaznog razdoblja Komisija će ocijeniti kako mehanizam funkcionira i hoće li se proširiti na više proizvoda i usluga, uključujući one koji su niže u lancu vrijednosti, te hoće li obuhvatiti takozvane „neizravne” emisije (tj. emisije ugljika iz električne energije koja se upotrebljava za proizvodnju robe).

 

Kako uvoznici iz EU-a mogu osigurati da od izvoznika iz zemalja izvan EU-a dobiju informacije koje su im potrebne za pravilnu upotrebu novog sustava?

Proizvođači iz zemalja izvan EU-a trebali bi uvoznicima registriranima u EU-u dostavljati informacije o emisijama sadržanima u robi obuhvaćenoj mehanizmom za prilagodbu ugljika na granicama. Ako ti podaci nisu dostupni u trenutku uvoza robe, uvoznici iz EU-a moći će za emisije CO2 za svaki proizvod primijeniti zadane vrijednosti (čak i nakon uvođenja konačnog sustava) kako bi odredili broj certifikata koje trebaju kupiti. Bez obzira na to, uvoznici će tijekom postupka usklađivanja moći dokazati stvarne emisije i u skladu s tim predati odgovarajući broj certifikata mehanizma za prilagodbu ugljika na granicama.

 

Tko će biti obuhvaćen mehanizmom za prilagodbu ugljika na granicama

Mehanizmom za prilagodbu ugljika na granicama načelno će biti obuhvaćen uvoz robe iz svih zemalja izvan EU-a. Međutim, mehanizam se neće primjenjivati na određene treće zemlje koje sudjeluju u ETS-u ili imaju sustav trgovanja emisijama povezan s Unijinim. To je slučaj s državama članicama Europskoga gospodarskog prostora i Švicarskom.

Mehanizam će se primjenjivati na električnu energiju proizvedenu i uvezenu iz zemalja koje svoja tržišta električne energije žele integrirati s EU-ovim sve dok ta tržišta električne energije ne budu u potpunosti integrirana. Tek bi tada te zemlje mogle biti izuzete iz mehanizma, ali pod strogim uvjetima izvršavanja određenih obveza. Ako dođe do toga, EU će sva odobrena izuzeća preispitati 2030., do kada bi ti partneri trebali uvesti mjere za dekarbonizaciju na koje su se obvezali i sustav trgovanja emisijama ekvivalentan EU-ovu.

 

S kime ste se savjetovali o predloženom mehanizmu za prilagodbu ugljika na granicama i kako ćete surađivati s trećim zemljama?

Komisija se tijekom pripreme predmetnog prijedloga opsežno savjetovala s dionicima putem otvorenog javnog savjetovanja i ciljanih savjetovanja. Osim toga, sudjelovala je u opsežnim bilateralnim savjetovanjima s javnim tijelima u zemljama EU-a i izvan njega, poslovnim udruženjima, pojedinačnim poduzećima i nevladinim organizacijama. Provedena su i ciljana savjetovanja s višim rukovoditeljima i udruženjima iz sektora osnovnih materijala, proizvođačima, nevladinim organizacijama i oblikovateljima politika.

Dijalog s trećim zemljama nastavit će se u okviru multilateralnih foruma i bilateralnih odnosa. Budući da se mehanizmom za prilagodbu ugljika na granicama nastoji potaknuti uvođenje čišćih proizvodnih procesa, EU je spreman surađivati i sa zemljama s niskim i srednjim dohotkom na dekarbonizaciji njihovih proizvodnih industrija. Unija će zemljama u razvoju pružati i tehničku pomoć.

Kako bi se poduzećima i drugim zemljama zajamčila pravna sigurnost i stabilnost, mehanizam za prilagodbu ugljika na granicama uvodit će se postupno te u početku primjenjivati samo na odabranu robu s visokim rizikom od istjecanja ugljika.

 

vrh stranice