Najvažnije izmjene Zakona o radu u Hrvatskoj, te kritički osvrt poslodavaca na isti iznijela je Nataša Novaković, pravna savjetnica glavnog direktora HUP-a, dok je Nataša Stamenković, HR direktorica NIS Srbija dala kratak pregled izmjena srpskog Zakona o radu. Zanimljivo je da i dalje postoje isti problemi u obje države ali postoje i različita rješenja istih instituta, pa tako u Srbiji već postoji od ranije ustupanje radnika između poslodavaca, dok je to u hrvatski Zakon o radu uvedeno tek sada i sa brojnim ograničenjima koja u Srbiji ne postoje. Naime, dok je kod nas taj institut ograničen samo na grupacije te je limitirano na 6 mjeseci, u Srbiji je ustupanje radnika između poslodavaca moguće bez obzira na njihovu povezanost, te je vremensko ograničenje 12 mjeseci. Ono što je u Hrvatskoj već dugo godina uređeno a u Srbiji je problem su agencije za privremeno zapošljavanje, koje niti novim Zakonom nisu uređene. Poslodavci su u obje zemlje preopterećeni administracijom i odredbama zakona koje su u praksi teško provedive, odnosno izazivaju velike poslovne troškove, a ne doprinose sigurnosti radnika. Zaključak predstavnika obiju država bila je da novi zakoni nisu ostvarili znatno veću fleksibilnost pri zapošljavanju, a niti pri određivanju radnog vremena. Na panelu su sudjelovali i Stephen Fish, Ernst & Young’s, Lynne Montgomery, profesor, London School of Commerce, Srbija i Olga Svoboda, Gi Group HR Solutions d.o.o., koji su govorili o povezanosti obrazovanja i tržišta rada, te istaknuli probleme odnosa država prema privatnom obrazovanju.