25.05.2021.
Naime, očuvanje likvidnosti nije pitanje samo za
razdoblje zaključavanja - neophodno je osigurati likvidnost
poduzetništvu na duže razdoblje, kako bi se poslovanje moglo pokrenuti (i
vratiti na točku pokrića) u trenutku kada se ograničenja (rada, kretanja) maknu
te kako ne bi došlo do lančane nelikvidnosti u gospodarstvu. Potrebno je
osigurati nastavak rada poduzeća i nakon isteka kompenzacijskih mjera (što
uključuje i potpore za očuvanje radnih mjesta) države. Ovo se ponajviše tiče
mikro i malih poduzeća koja čine osnovu gospodarstva (98,6% svih poduzetnika u
2019.), a upravo su ona najviše ugrožena privremenim zatvaranjem ili
ograničenim poslovanjem zbog ovisnosti o svježem priljevu gotovog novca u svom
poslovanju.
S druge strane, oporavak je moguće ostvariti jedino uz
investicijski zamah. Iako nisu sve djelatnosti jednako pogođene ovom krizom, za
održivi rast ukupnog gospodarstva potrebno je pokrenuti poslovanje u svim
sektorima. Međutim, s obzirom na učinak koronakrize, upitno je u kojoj su mjeri
poduzeća sposobna sama financirati novi investicijski ciklus. Unatoč povećanoj
štednji u bankarskom sektoru i općenito višku likvidnosti u financijskom
sustavu, pristup financiranju je ograničen zbog postojeće izloženosti i
smanjenog obujma poslovanja tijekom koronakrize. Stoga je nužna adekvatna
potpora od strane države kako u obliku dodatnih mjera i programa, tako i putem
bespovratnih sredstava i poticaja za pokretanje investicija.
Iako je zaduženost države značajno porasla zbog
saniranja posljedica pandemije, i dalje je rizik naglog popuštanja pratećih
mjera gospodarstvu znatno veći od dodatnog zaduživanja pod relativno povoljnim
uvjetima na svjetskim financijskim tržištima, uz značajnije korištenje EU
sredstava za investicije u privatnom sektoru. Naime, najgore bi bilo da nakon
svih mjera i svega izdržanog zbog trenutne obustave mjera pogođene tvrtke
ostanu u probleme i počnu s otpuštanjem. U konačnici, zašto bi vlasnici
pogođenih poduzeća sami morali snositi gubitak prihoda? Oni nisu više ili manje
krivi za krizu od vlasnika poduzeća koja slučajno nisu pogođeni ovom krizom
koja se događa jednom u 100 godina.
Stoga smo u HUP-u pripremili sljedeće prijedloge za
očuvanje likvidnosti i pokretanje investicija u gospodarstvu:
1)
Zadržati potpore za očuvanje radnih mjesta i nakon ukidanja
ograničenja rada gospodarskih subjekata u svrhu suzbijanja posljedica pandemije
uz uvažavanje postotnog pada prihoda
·
Prijedlog: zadržati potpore sve dok poduzeća ne ostvare bar 90% prihoda
iz pred-pandemijske 2019. Iznimno je važno da se odluka o napuštanju određenih
mjera potpore gospodarstvu uvodi postepeno, ovisno o epidemiološkoj situaciji,
ali i o situaciji u svakom pojedinom sektoru kao ne bi došlo do vala
stečajeva i otpuštanja. Načelno, ovo je nešto što u svojim preporukama
naglašavaju i međunarodne institucije, poput OECD-a, MMF-a ili Europske
komisije.
·
Dodatni prijedlog: Nastavak pokrivanja određenog dijela fiksnih troškova uz
uvažavanje postotnog pada prihoda. Fiksni izdaci poduzeća koji nisu
namijenjeni za plaće mogu predstavljati značajan udio troškova, posebice malih
i srednjih poduzeća. Krediti, koliko god povoljni, stvaraju dodatni teret te bi
se zapravo i dio troškova kapitala trebao sufinancirati od strane države.
Učinkovita i poštena nadoknada kapitalnih troškova pogođenih poduzeća trebala
bi biti u istom postotnom rasponu kao i mjere sufinanciranja plaća, odnosno
vezana uz pad prihoda (i skalirana shodno tome).
2) Osigurati brz i
jednostavan pristup kreditima za likvidnost i obrtna sredstva, uključujući i
jamstvene sheme za mikro, mala i srednja poduzeća
·
Većina MSP-a, dijelom zbog vlastite veličine i nedovoljnih
ljudskih kapaciteta, ali i zbog sporosti i pretjerane složenosti postupaka i
kriterija za prihvatljivost ima ograničen pristup financiranju, dok su s druge
strane upravo oni izloženi najvećem problemu s likvidnošću.
·
Država, odnosno jamstvena agencija, mora pokrivati raskorak
između potreba i potražnje mikro, malih i srednjih poduzeća i bankarske
spremnosti na rizik. Mogućnost da država sufinancira
kamate za odobrene kredite, uz određena jamstva i za glavnicu.
·
U fazi izlaska iz krize kao ključne instrumente za poticanje
gospodarske aktivnosti banke vide jamstvene instrumente, kako za tradicionalno
financiranje, tako i za leasing i faktoring, te za modele podjele rizika.
·
Ostaje otvorenim potencijalni ulazak banaka u vlasništvo
(kapital) poduzeća kao i ulazak države suvlasništvo (equity ili quasy-equity).
·
Dodatni prijedlog: Mogućnost pretvaranja kredita u bespovratna sredstva (u
određenom postotku). Dio zajma (do npr. 60%) neće biti potrebno vratiti jer će
biti pretvoreno u bespovratna sredstva onim poduzećima koja ne mogu nadoknaditi
izgubljene prihode s odgođenom potražnjom tijekom zaključavanja (uz uvjet pada
prihoda). Bespovratne potpore mogle bi se rezervirati za sektore koji ne mogu,
ili mogu u vrlo ograničenoj mjeri, nadoknaditi izgubljeni prihod tijekom
zaključavanja odgođenom potražnjom (npr. ugostiteljstvo, osobne usluge i sl.). Jasni kriteriji za
pretvaranje zajmova u bespovratna sredstva trebali bi se objaviti unaprijed,
kako bi se izbjegla arbitrarnost u donošenju konačnih odluka.
3) Nastavak moratorija i
prolongata na postojeće kreditne obveze (uz državna jamstva)
·
Minimalno do kraja 2021., a i dulje, uz transparentne kriterije.
Poduzećima će biti potrebno da se vrate na određenu razinu poslovanja prije
nego budu u mogućnosti vraćati postojeće kredite.
4) Dodatne (kreditne)
potpore izvoznicima i onima koji ulažu u industriju 4.0
·
Većim dijelom namijenjeno velikim poduzećima. Preko HBOR-a.
Postoje primjeri drugih EU zemlja (npr. Austrije - potpora izvoznicima: do 10%
izvoznog volumena do 60 mil eura po grupaciji + 15 mlrd eura za očuvanje
likvidnosti i Italije - za ulaganje u industriju 4.0 kroz porez na dobit
poslodavcima se vraća 50% investiranog (do 2,5 mil eura) u roku od 3 godine).
Tu su svakako bitne i dodatne (kreditne) potpore onima koji ulažu u sektoru
turizma kako bi se potaknula ulaganja i ubrzao nastavak pripremljenih
investicija u sektoru usporenih radi Covid-krize.
·
Dodatni prijedlog: Podrška investicijama velikih poduzeća kroz povećanje potpora
putem Zakona o poticanju ulaganja.
5) Dodatne (kreditne)
potpore poduzećima za sufinanciranje projekta iz EU fondova
·
Povlačenje sredstava ugroženo je zbog potrebe sufinanciranja (i
do 50%). Zbog ranije izloženosti, kreditiranje od strane poslovnih banaka je
uvelike ograničeno, a dodatni problem je sto su korištena i vlastita likvidna
sredstva za sufinanciranje pa nema više prostora ni za to. Potrebno je da u tom
procesu (reindustrijalizacija, investicije u industriju 4.0, zeleno i
digitalno) HBOR bude partner, tj. izravni kreditor (ne preko poslovnih banaka),
a da država osigura dodatne jamstvene sheme.
6) Mogućnost prebijanje
potraživanja (kompenzacije) između poduzeća
·
Zbog sprečavanja lančane nelikvidnosti. Primjer Slovenije koja
koristi ovu mjeru za smanjenje nelikvidnosti u sustavu.
7) Ubrzavanje utvrđivanja
nenaplativih kredita (non-performing loans)
·
Kako bi se očistile bilance banaka te otvorio prostor za
kreditiranje onih zdravih i održivih.
8) Ubrzavanje procesa
stečaja (likvidacije) poduzeća
·
S ciljem otvaranja prostora za potporu održivim poduzećima i
preusmjeravanju radne snaga tamo gdje je potrebna.
9) Dodatna porezna i
neporezna rasterećenja
·
Značajno smanjivanje ili ukidanje neporeznih i parafiskalnih
davanja.
·
Plaćanje poreza na dobit u trenutku isplate dobiti (ukidanje
akontacije), uz prijenos poreznog gubitka. Prijedlog: produljenje razdoblja
prava na prijenos poreznih gubitaka za koje je pravo na korištenje isteklo
još 2020. za dodatne četiri godine. Preporuka o nacionalnom tretmanu
gubitaka EK je također na tom tragu. Ova bi mjera posebno mogla koristiti
MSP-ovima koji su najviše izloženi pandemijskoj krizi. osim daljnjeg smanjenja
porezne stope unutar sustava poreza na dobit i za veća poduzeća, svakako je
prijedlog i plaćanje poreza na dobit u trenutku isplate umjesto trenutnog
akontacijskog plaćanja, odnosno kreditiranja države, a na što upozorava i
Komisija u svojoj Preporuci.
·
Smanjenje stope PDV-a.
·
Porezne olakšice za ulaganja.
10) Sve mjere i programe
pripremiti za digitalnu provedbu, pojednostaviti i objaviti na jednom mjestu te
ukloniti prepreke za kombinaciju instrumenata do pragova koje dozvoljava
regulativa
·
Potrebna su poboljšanja postojećih mehanizama jamstveih
instrumenata kako bi se ubrzalo njihovo korištenje i unaprijedila njihova
kvaliteta. Budući da se i NPOO kao instrument za pomoć u krizi najvećim dijelom
fokusira na već postojeće instrumente, ključno je poboljšati ih, pogotovo one
jamstvene, na način da njihovo korištenje postane što jednostavnije i brže, te
da instrumenti budu prvoklasni.
·
Važno je osigurati jamstvene instrumente koji pokrivaju sve
sektore, sve tipove i veličine klijenata, sadrže ugovorne klauzule koje
odgovaraju bezuvjetnim jamstvima te osiguravaju maksimalne stope pokrića.
Primjerice, Covid jamstveni instrumenti su se dosada koristili u ograničenom
opsegu, a razlog za to je pravna nesigurnosti koja proizlazi iz različitog
tumačenja usklađenosti instrumenata s temeljnim zakonima od strane pravnih
službi banaka i državnih institucija.
·
Potrebno je uskladiti kriterije instrumenata i transparentno ih
navesti u programima (uključujući kriterije koji proizlaze iz regulative o
državnim potporama) te od klijenata tražiti informacije kojima on raspolaže, a
ne informacije povezane s evaluacijom tih informacija prema regulativi i
kriterijima programa.
Smatramo da državne mjere zbog narušenih gospodarskih
aktivnosti uslijed Covid-krize treba nastaviti dok god ćemo imati poduzetnike
koji bez mjera pomoći neće moći poslovno funkcionirati i očuvati radna mjesta.