22.01.2020.
Nakon uvodnog govora moderatora i nacionalnog predsjednika
Hrvatske akademske zajednice Milasa, okupljene pozdravio je prodekan za znanost
FER-a prof. dr. sc. Nikola Mišković i predstavio aktivnosti jedne od
najuspješnijih sastavnica Sveučilišta u Zagrebu te dao nekoliko primjera kako
je FER do sada poticao povezivanje gospodarstva i obrazovanja. U tri serije pitanja
govorilo se o donesenoj deklaraciji o važnosti istraživački orijentiranog
obrazovanja i studentskog poduzetništva HAZ-a, sveučilištima budućnosti, generaciji
Z kao zaposlenicima, uspjehu u 21. stoljeću, jazu između obrazovanja i
gospodarstva, demografskim trendovima, financiranju istraživački orijentiranog
obrazovanja, digitalnim inkubatorima te poduzetničkom sustavu i mindsetu.
Panelisti su se složili ponajviše kada su u pitanju
demografski trendovi te njihovom odrazu na hrvatski visokoobrazovni sustav
pri čemu je profesor Grgić istaknuo da „ono što visokoobrazovnu zajednicu treba
brinuti je koliko ima osamnaestogodišnjaka koji ulaze u sustav visokog
obrazovanja, a potom na tržište rada“. Profesor je istaknuo kako je broj
punoljetnika u 5 godina pao za okvirnih 10 tisuća, što je izrazito alarmantna
činjenica. „Budućnost je konkurentno gospodarstvo temeljeno na znanju, a
inovacija je ključ tog procesa. Poduzetnička sveučilišta su sveučilišta
budućnosti“, rekao je profesor Grgić prilikom završetka serije pitanja i
istaknuo kako je Hrvatska do sada u okviru 6 godina programa Obzor 2020 izvukla
92 milijuna eura, a Slovenija čak tri puta više, 277 milijuna eura. „Postoji
mnogo prostora za povlačenje većih sredstava iz programa EU“, dodaje profesor.
Masovni čimbenik gospodarstva je tržište rada, radna snaga
odlazi, a dobar posao mlade može zadržati u Hrvatskoj. Tom prilikom dekan
Balković ističe:
„Nije problem dobiti posao, posla
ima, posebice u području informacijskih tehnologija, ali tu govorimo o tome u
kakvoj ste početnoj poziciji, a studentski poduzetnički angažman se
cijeni i diferencira prvenstveno životopis, a na kraju i samu osobu u tvrtki s
kojom je ostvarila angažman“. Balković se povodom istog pitanja osvrnuo i na
projektne kolegije na kojima studenti za tvrtke u realnom sektoru rješavaju stvarne
probleme, recimo smišljaju rješenja za pametne gradove i kuće.
Poduzetnik Rukavina iskustveno govori da jedini savjet koji
može mladim poduzetničkim nadama i studentima dati je da vjeruju, nema između –
„Vjeruješ ili ne vjeruješ u ideju,
ono što radiš i treba imati strast oko toga“ te nadodaje kako najčešće upravo
tada ideja uspijeva. Prilikom razgovora o iskustvu i savjetima za mlade,
istaknula se uloga poduzetničkih (studentskih) inkubatora, pri čemu Balković
naglašava kako imamo tek nekoliko inkubatora, a tek jedan od rijetkih digital
hubova prepoznaje Europska unija.
Trošelj, kao poduzetnik u STEM-u koji mentalno živi u
Silicijskoj dolini, napominje pak kako je daleko od uspjeha te da definiciju
pravog uspjeha nije lako postići, a posebice se osvrće na digitalizaciju
sveučilišnih kolegija. Cilj takvih kolegija je, Trošelj ističe:
„(…) omogućiti zainteresiranima da
pomoću digitalnih kolegija mogu dobiti znanje, a ako žele potvrdu o svom
znanju, uvijek imaju priliku završiti fakultet“. Shodno iskustvu mladog
poduzetnika, na pitanje o mentoriranju srednjoškolaca objašnjava njegovu
'filozofiju': „ne trebamo nužno smišljati programe, poduzetništvo se ne uči,
nego postaje – mi trebamo biti fokusirani da osiguramo (pred)uvjete tako da
mlade inspiriramo i dajemo im prilike“.
Na kraju panela, u završnim riječima, složnost panelista je
bila uvjerljivo najveća kada govorimo o mladima koji sve češće traže nove
izazove i fluktuacija na tržištu je izrazito intenzivna, obrazovanju koje se
mnogo više treba koordinirati s gospodarstvom, a jedan od panelista ističe kako
cijeloj državi fali da se uhvatimo posla, a manje filozofiramo – što
nije daleko od surove realnosti u Hrvatskoj.