Rasprava se vodila u sklopu završne konferencije projekta usmjerenog na povećanje kvalitete zakonodavstva pomoću procjene učinaka propisa kojom metodom bi se trebalo pridonijeti kvalitetnijem radu državne uprave u izradi jasnih i nedvosmislenih propisa. Kroz provedeni projekt ojačani su kapaciteti tijela državne uprave u provedbi sustava procjene učinaka propisa u zakonodavnom postupku, s posebnim naglaskom na jačanje kapaciteta za analizu gospodarskih, socijalnih i okolišnih učinaka prilikom izrade propisa, a ukupno je na različitim radionicama sudjelovalo preko 100 sudionika iz tijela državne uprave, poslovne zajednice i civilnog društva. Predstavnica HUP-a naglasila je da je procjena učinaka propisa odličan alat međutim da ga se u praksi upotrebljava samo pro forme radi. Ukoliko se donese politička odluka da je potrebno donijeti ili izmjeniti određeni zakon, procjena učinaka propisa biti će napisana u tome smjeru, dakle odluka o donošenju zakona prethodi PUP-u što se ne bi smjelo događati jer bi nam sama procjena trebala reći da li nam je zakon potreban ili ne. Isto tako procjena financijskih učinaka zakona često je deklaratorna i nema nikakvog obrazloženja. Kao možda najveći problem istaknula je vellik broj propisa koji se donose ad hoc, po hitnoj proceduri, izvan plana normativnih aktivnosti i na koje se ništa od navedenog ne primjenjuje. Nažalost, većina propisa upravo se tako donosi. Problem je što ministarstva međusobno ne komuniciraju dovoljno, pa se dešava da jedna strategija obuhvaća i dio druge strategije, pa da one međusobno nisu usklađene jer nisu bili uključeni svi potrebni dionici u proces njihovog donošenja. Predstavnica AIK-a istaknula je da i Svjetska banka unutar svog alata Doing bussines uvodi kvalitetu zakona kao jedan od kriterija te se zalaže za transparetno donošenje zakona i deregulaciju, ali ne na ušrtb kvalitete. Naglasila je potrebu da se svaki novi teret treba obrazložiti javnosti te da se treba znati koliko će svaki pojedini propis koštati gospodarstvo.