Rasprava je održana u sklopu projekta „Prava pitanja“ kojega su pokrenula izdanja Hanza medije među kojima su Jutarnji list, Slobodna Dalmacija i Globus. U okviru tog projekta i temeljem dokumenta „HUP-ovih 7“ kojega smo javno predstavili i uputili parlamentarnim strankama na konferenciji za medije, održat će se četiri okrugla stola i završna konferencija na kojima će poslodavci i predstavnici političkih stranaka razgovarati o mogućim rješenjima ključnih problema koji ograničavaju gospodarski rast. „HUP-ovih 7“ zapravo je izbor najprioritetnijih među „HUP-ovih 16“ ključnih pitanja koja smo stranaka uputili uoči prethodnih izbora. Tada od stranaka nismo dobili zadovoljavajuće, već samo općenite odgovore oko načina na koji misle rješavati najvažnije probleme koji koče gospodarski oporavak i rast. Zato smo strankama ponovno uputili naša pitanja ali smo sada među njima izabrali one za koje smatramo da su najveći prioritet i da na njima treba početi raditi odmah već u prvoj godini mandata. Naravno, očekujemo da se i ostala pitanja rješavaju u narednim godinama mandata jer smatramo da bez toga nije moguće ostvariti dugoročan, održiv i dovoljno snažan rast. U prvoj raspravi o fiskalnoj konsolidaciji, javnom dugu i upravljanju državnom imovinom govorili su Tomislav Ćorić, HDZ, Boris Lalovac, Narodna koalicija, Hrvoje Zgombić, Zgombić i partneri d.o.o. i Velimir Šonje, Arhivanalitika. Panelisti su se u raspravi osvrnuli na trenutno stanje u hrvatskom gospodarstvu te na važnost provođenja dugoročne fiskalne konsolidacije i osiguranja institucionalnog okvira fiskalne discipline. Naglašavajući važnost rada na sustavnom povećanju kreditnog rejtinga i smanjenju deficita, Velimir Šonje je kazao: „Hrvatski kreditni rejting iznimno je nizak. Kamate koje se plaćaju na javni dug prelaze razumne okvire: oko 3,5% BDP-a iz proračuna troši se samo na kamate. Država na petogodišnju obveznicu plaća 3,5 postotna boda više nego Njemačka. Razlika kamatnih stopa prelijeva se na kamatne troškove koje plaćaju hrvatski poduzetnici i građani. Ne postoji čvrst okvir fiskalne odgovornosti. Fiskalno vijeće Hrvatskoga Sabora nije neovisno tijelo, a ne provode se stalne evaluacije fiskalnih programa kako bi se ukidali oni koji ne daju rezultata. Hrvatska je uz Veliku Britaniju i Češku jedina članica EU koja nije prihvatila odredbe Fiskalnog pakta. Ovo su prvi izbori na kojima se fokus našeg tradicionalnog populizma prebacio sa rashodne na prihodnu stranu, iako ima dosta obećanja o povećanju rashoda, i svi obećaju nekakva smanjenja. S obzirom da se nalazimo u relativno povoljnim okolnostima, činjenica je da se može smanjiti sve i ostvariti znatne uštede.“ Kao jedno od rješenja rasterećenja državnog proračuna i prostor za uštede, Boris Lalovac istaknuo je sljedeće: „Osim mirovinskog i zdravstvenog sustava koji su zadani, postoji i dalje puno prostora u drugim sustavima za transformaciju subvencija i pitanje racionalnog korištenja subvencija i njihove dislokacije te njihove povratne veze učinka na gospodarstvo. U zadnjoj godini našeg mandata napravili smo 'Spending review' koji je kvalitetni materijal i po meni nema nikakvog razloga da se mjere istaknute od strane brojnih stručnjaka u njemu ne krenu primjenjivati.“ Tomislav Ćorić smatra da se prihodi mogu povećati boljom politikom zapošljavanja: „Parcijalnim zadiranjima ne možemo postići mnogo, povećanje broja zaposlenosti je rješenje koje na svim ovim problemima iskače kao vrlo održivo. Smanjenjem poreza, smanjuju se i prihodi, no oni se opet vraćaju zapošljavanjem kroz porez na dodanu vrijednost i to vidimo kao jedno od rješenja.“ Hrvoje Zgombić zaključio je sljedeće: "Porezni teret moramo smanjiti, ako želimo povećati investicije i zaposlenost. Ne možemo raditi na povećanju zaposlenosti dok se ne riješe postojeći porezni tereti koji u velikoj mjeri utječu na fiskalnu politiku." U drugom dijelu rasprave, kao predstavnik HUP-Udruge developera, kratku prezentaciju održao je Denis Čupić koji je predstavio austrijski model državnog upravljanja imovinom te predstavnicima političkih stranaka naglasio važnost uključenja privatnih kompanija u sve aktivnosti koje su sada u nadležnosti DUUDI-a i predložio model poduzetničkog think-tanka u kojem bi poduzetnici zajedno s državom iznjedrili najbolja rješenja za kvalitetno upravljanje državnom imovinom.