14.05.2020.
Naime,
u obavijesti se navodi kako je slijedom dopisa Ministarstva (PT1), Posredničko
tijelo razine 2 (PT2) izradilo ispravak odobrenja Zahtjeva za nadoknadom
sredstava (ZNS) koji se mijenja „samo“ u dijelu vezanom za isplatu odobrenog
iznosa.
Može
se razumjeti namjera države da skupu medicinsku i zaštitnu opremu iz inozemstva
plaća sredstvima iz Europskog socijalnog fonda, ali država mora voditi računa o
obavezi prema svim projektima u provedbi, tj. njihovim korisnicima koji će se, ukoliko
se ovakva praksa nastavi, naći u problemima likvidnosti i nemogućnosti
završetka projekta.
„ZNS-ovi“
se uz kvartalna izvješća, svaka tri mjeseca šalju PT2 na provjeru i odobrenje
troškova koji su nastali prilikom provedbe projekta. Obzirom na iznimno velik
broj različitih institucija koje sudjeluju u upravljanju sredstvima europskih
fondova, u ovome se tekstu te institucije navode pod njihovim „europskim“ kraticama
(PT1, PT2 i sl.), a u stvarnosti se tu radi o Ministarstvu rada i mirovinskog
sustava, Ministarstvu znanosti i obrazovanja, Hrvatskom zavodu za
zapošljavanje, Agenciji za strukovni odgoj i obrazovanje, Nacionalnoj zakladi
za razvoj civilnoga društva, Uredu za udruge Vlade Republike Hrvatske i tako
redom.
Valja
napomenuti kako u obavijesti gore spomenutih tijela stoji kako će se dio već odobrenih
sredstava prilikom isplate umanjiti za dio predujma s početka provedbe
projekta. Projekti
financirani sredstvima Europskog socijalnog fonda u velikoj se mjeri
financiraju 100% intenzitetom što znači da korisnici tih sredstava ne budžetiraju
svoju participaciju u projektima. To je posebno bitno kada se uzme u obzir da se
tim sredstvima financira unaprjeđenje rada u dječjim vrtićima, rad sa socijalno
ugroženim skupinama, osobama s invaliditetom, marginaliziranim skupinama,
dugotrajno nezaposlenim ženama, učilištima za osposobljavanje mladih i
odraslih, te rad svih ostalih dionika civilnoga društva, ali i ostalih
institucija kojima europska sredstva trebaju biti katalizator uspjeha i
generator stvaranja novih radnih mjesta i dodane vrijednosti.
Predujam
koji kod ESF projekata u pravilu iznosi 40%, a treba korisniku osigurati
likvidnost za projektne aktivnosti jer ih sami ne bi mogli financirati. I u
pravilu, kada da bi se isplate predujma i kasnije zahtjeva za nadoknadu
sredstava bile u propisanim rokovima, ove izmjene ne bi stvarale veće poteškoće.
No kako u praksi isplate kod ESF projekata kasne i preko pola godine, neplanirana
umanjenja isplata mogla bi ugasiti mnoge projekte.
Obzirom
da se u pravilu „pravdanje“ predujma (odnosno umanjenje odobrenih iznosa za
isplatu) u projektima financiranim od Europskog socijalnog fonda izvršava tek
krajem provedbe projekata te ni ugovorima, kao niti ranijim slučajevima u
praksi nije predviđeno ranije „pravdanje“ predujma, ovim presedanom nameće se
pitanje ispravnosti i transparentnosti postupanja državnih institucija koji
upravljaju europskim novcem i koji krajnjim korisnicima trebaju biti od
koristi, a ne na štetu.
Moramo
napomenuti kako se desetine, vjerojatno i stotine udruga, obrazovnih institucija,
vrtića, tehničkih saveza, učilišta krajnje neugodno iznenadilo ovakvim
jednosmjernim načinom komunikacije i postupanja od strane državnih tijela te se
gotovo svima na ovaj način izravno ugrožava poslovanje i radna mjesta
zaposlenih u tim subjektima. Posebno kada se uzme u obzir trenutna situacija
vezana uz pandemiju bolesti COVID-19 te stroge epidemiološke mjere kojima su
obuhvaćene sve strukture društva i gospodarstva.
Jednostrana
odluka države da korisnicima koji potražuju nadoknadu ugovorenih troškova i
preko milijun kuna u konačnici isplate iznose između 30 i 40 tisuća kuna
krajnje je nelogično, pogrešno i kontraproduktivno jer taj novac ujedno znači i
opstanak radnih mjesta te poslovanja čitavog niza, za uspješno funkcioniranje
društva, važnih subjekata te se stoga nadamo da će i država uvidjeti isto te
promijeniti takve loše odluke.