23.02.2021.
Pred nama je vrlo značajno
razdoblje za poduzetnike. Već se određeno vrijeme u poslovnoj zajednici
ozbiljno razmatra tema pristupa poduzetnika prema sredstvima iz EU fondova.
Radi se o značajnom izvoru novca. To je iznimno važno imajući na umu činjenicu
kako će pad BDP-a zbog covida 19 nadmašiti čak i pad iz najgore 2009 godine. Zalihe
poduzeća su sve tanje, a bojazan da će popuštanjem epidemioloških mjera doći do
prestanka državnih potpora, sve je veća. Dosadašnje potpore donekle su
pomogle poduzećima da prežive proteklo razdoblje, ali velik je rizik da će
uskoro prestati. Također, to su potpore koje su samo za preživljavanje, a ne
za razvoj kompanija.
U tom kontekstu sredstva koja će iz
EU fondova, a koji se skraćeno zovu NPOO (Nacionalni
plan oporavka i otpornosti) i VFO (Višegodišnji financijski okvir - EU
fondovi do 2027. godine), biti
dostupna Hrvatskoj, poduzetnici vide kao spas i priliku za financiranje koje
dovodi do razvoja.
Kroz ova dva mehanizma,
Hrvatska će moći koristiti oko 24 milijarde Eura, od čega oko pola za NPOO i
pola za VFO. Poduzetnici naravno lobiraju da više nego u dosadašnjim godinama,
imaju priliku koristiti sredstva iz EU fondova. U prethodnom razdoblju, od 2014
do 2020 godine, udio koji je bio na raspolaganju za poduzetnike iznosio je oko 25%, a čak 2/3 svih novaca je bilo
predviđeno za javni sektor. U većini
ostalih EU zemalja taj je omjer potpuno suprotan: dvije trećina svih
investicija rezervirane su za privatni, a ne javni sektor. Zašto je to važno?
Zato jer javne investicije kratkoročno predstavljaju investiciju, a kada
završe, traže dodatno investiranje. To je najlakše predočiti na primjeru neko
infrastrukturnog velikog javnog projekta, npr. izgradnja prometnice ili
vodovoda. Ove su investicije jako važne i potrebne, no jako dugo traje njihova
priprema, dugo se realiziraju, a kada završe, gotovo skoro odmah traže nova
investiranja. Za razliku od toga, u privatnim projektima manje je sufinanciranje
iz Eu fondova, a više moraju sudjelovati s financiranjem sami poduzetnici, dok kod javnih investicija većina financija
dolazi iz EU.
To znači da ostane više EU
novaca za veći broj ostalih projekta, osim toga poduzetnički se projekti brže
realiziraju, traju u prosjeku do 2 godine, stvaraju dodanu vrijednost i nova
radna mjesta na duge staze.
Sada, u ovim vremenima
novog programiranja trošenja novaca iz Eu fondova poduzetnici traže da udio za
gospodarstvo bude barem 50%.
Anketa koju su nedavno
ispunjavali poduzetnici pokazala je da gotovo 70 % anketiranih poduzetnika
računa na projekte iz EU sredstva, imaju već donekle pripremljene projekte ili
su ih pripremali za prethodno razdoblje ali nisu uspjeli dobiti sredstva.
Zanimljivo je da je od svih anketirani čak oko 70% bilo mikro poduzetnika, te
oko 28% malih i srednjih poduzetnika te, kao što je očekivano tek nekoliko
postotaka velikih poduzetnika. Većina anketiranih, dakle mikro, malih i
srednjih poduzetnika investirat će u proširenje kapaciteta, nove tehnologije,
opremanje, digitalnu transformaciju, znanje svojih zaposlenika. Ukupno, kad bi
se njihovi planovi i potrebe realizirale iz Eu sredstva to bi iznosilo oko 21
milijardu investicija. Ovo je možda najpozitivnija vijest u posljednje vrijeme
koju smo čuli: mali i srednji poduzetnici znaju što im je potrebno za razvoj,
imaju projekte, ali im samo treba omogućiti ono što u većini drugih i
razvijenijih zemalja već funkcionira: mogućnost korištenja EU sredstava.
Jako je važno reći, to
neće biti poklonjeni novci, njih će morati „zaraditi“, imati dobre projekte
koji će proći zahtjevne procedure. Ali neće ih moći realizirati bez dijela iz
EU fondova. Gotovo svi, njih 94% može to realizirati ako su barem dijelom
bespovratna sredstva, a ne novi krediti.
Pretpostavimo da od 24
milijarde Eura, polovice dođe do gospodarstva, to je iznos od oko 90 milijardi
kuna. Gotovo dvije trećine godišnjeg državnog proračuna.