Intervju s direktoricom odnosa s članstvom HUP-a Milkom Kosanović za Pharmabiz - Women4Life

18.03.2021.

Direktorica odnosa s članstvom HUP-a, Milka Kosanović, dala je intervju za posebno izdanje časopisa Pharmabiz - Women4Life. U nastavku ga pročitajte.

1. Ukratko nam opišite svoj profesionalni put.

Po struci sam diplomirana pravnica, s poslijediplomskim studijem iz komunikacija završenim na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, trenutno pri završetku EMBA studija na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa. Iako pravnica po osnovnom obrazovanju, već dugo sam u managementu HUP-a gdje neposredno pratim funkcioniranje različitih segmenata gospodarstva. Redovno raditi sam počela vrlo rano, još kao studentica. Kada se sada, sa skoro 24 godine iskustva, osvrnem iza sebe mogu reći bilo je zanimljivo  i nije bilo lako. Davala sam maksimum u svemu što sam radila, od najmanjih zadataka koje sam dobivala i koje možda baš i nisam žarko željela do onih velikih projekata koje sam priželjkivala i u kojima sam uživala. Osim toga, uvijek sam jako puno polagala na učenje i obrazovanje i ulagala u sebe na taj način. Svakodnevno nešto čitam, gledam, analiziram. Puno sam učila i od drugih, jako je važno gledati što i kako drugi rade. Ne zato da biste se kompetitivno komparirali s drugima nego da bi od onih koji nešto rade bolje od vas naučili koji su to uspješniji modeli i primijenili ih u svojoj praksi,  a svakako i da bi iz onoga što je loše na vrijeme nešto naučili, pa po mogućnosti izbjegli greške. Osobito u odnosu prema ljudima. To je jako važno, jer i u poslu, kao i u osobnom životu relacije među ljudima su najvažnije. Tu više nego igdje vrijedi ono: ljudi se često neće sjećati što je bila tema sastanka na kojemu ste zajedno bili ali će se uvijek sjećati kako su se u vašem društvu osjećali. Stoga je biti korektan prema svim ljudima koje srećem i svakom čovjeku pristupiti s poštovanjem, maksima koje se držim, bez razlike da li je taj čovjek portir u domu zdravlja ili generalni direktor velike svjetske korporacije. Mislim da je radi toga ljudski kapital možda i najvrjednije što sam baštinila kroz, sada već, dosta godina staža u businessu.  
2. Slažete li se s tezom da žene vode svijet?

Slažem se s tezom da bi žene puno više trebale imati priliku voditi svijet. No nemaju, ne živimo u svijetu jednakih mogućnosti za žene i muškarce, osobito ne na ovom našim, kako ih se često u korporativnom i političkom svijetu geografski naziva - CEE prostorima. Ipak, zadnjih godina svijest o tome značajno se mijenja. Žene postaju sve svjesnije svih vlastitih mogućnosti i uloga koje u društvu imaju, pa traže da se sve njihove vrijednosti, mogućnosti i ambicije jednako poštuju i honoriraju. A te su mogućnosti, još uvijek, u mnogim pa i bazičnim sastavnicama, značajno manje od muškaraca iz istog okruženja. Na ovim našim prostorima, stakleni strop je nažalost još uvijek građen od previše neprobojnog stakla. Bilo bi bolje svima da nije tako, jer u društvima gdje je „mekši“, statistike to pokazuju, ne samo da se postiže veća ljudska ravnopravnost nego je to i ekonomski mudro i isplativo. No takve se promjene, jer nije to samo promjena svijesti kod pojedinaca nego i promjena cjelokupnog društvenog uređenja, ne događaju preko noći, pa budimo ustrajne i nepokolebljive za svaku djevojčicu i ženu koja dolazi. 

3. Što je ono što Vas najviše motivira u Vašem poslu?

Svakog čovjeka motiviraju različite stvari, ja volim uspjeh. Volim iza sebe vidjeti rezultat, to me snažno gura naprijed. Što sam starija, sve više primjećujem da u tom nekom ponderu motivacije preteže ono što bi najjednostavnije nazvali opće dobro. Društveni napredak i osobni doprinos tome.  

4. Kako biste se opisali u tri riječi, kada govorimo o Vama kao profesionalki.


Radoholičarka, energična, uporna. Ne mogu se zamisliti besposlenom, posao mi je značajan dio života pa i identiteta. Energična sam, ne mogu ništa na pola koplja, u poslu kao i u životu daje se sve ili ništa. Uporna sam, ne prihvaćam “ne” kao odgovor dok god postoji i najmanja šansa za “da”. Pa i kad ne postoji. Naravno da ne treba uludo trošiti energiju na unaprijed izgubljene bitke, ali puno preranih odustajanja sam vidjela. 

5. Koliko je izazovno biti na vrhu i stalno se boriti da biste se razvili i još više pridonijeli?

Jučer ne postoji, stare slave nema. Svaki dan iznova morate imati rezultate i uostalom težiti tome da svaki dan iznova stvarate. Kroz godine dođe i iskustvo pa je neke odluke i lakše donijeti. Naravno, da zrelost nosi i odmak od onog mladenačkog zanosa, ponekad i zaleta na slijepo, pa ishod u mladim danima često ovisi o sreći. U poslu vam sreće treba, kao i u svemu ostalom u životu, no znanja, iskustva i upornosti još i više. A osobno smatram da je strast onaj finalni začin, bez kojega nema ni ljepote stvaranja ni (zasluženog) uspjeha. 
vrh stranice