COVID-19: EU podupire početak procesa SZO-a za uspostavu Međunarodnog ugovora o sprečavanju i pripravnosti za pandemiju

Očekuje se da će Svjetska zdravstvena skupština, glavno upravno tijelo Svjetske zdravstvene organizacije. SZO-a, podržati uspostavu postupka za Okvirnu konvenciju o spremnosti i odgovoru na pandemiju tijekom svog (virtualnog) sastanka koji započinje 24. svibnja. 
Cilj odluke Vijeća je osigurati sudjelovanje EU-a u pregovorima koji se bave pitanjima koja spadaju u nadležnost Unije, s obzirom na moguće pristupanje Unije ugovoru.

Prijedlog za zaključivanje ugovora o pandemiji raspravlja se u kontekstu međunarodnih napora na jačanju globalne zdravstvene sigurnosti , posebno o spremnosti i odgovoru na hitne zdravstvene probleme, u svjetlu lekcija naučenih iz pandemije.

Pozadina i sljedeći koraci

·   Na Europskom vijeću 25. veljače 2021. čelnici EU-a istakli su potrebu za globalnom multilateralnom suradnjom u rješavanju sadašnjih i budućih prijetnji zdravlju i dogovorili se da će raditi na međunarodnom ugovoru o pandemiji u okviru SZO-a i unaprijediti globalnu zdravstvenu sigurnost.

·         30. ožujka 2021. čelnici iz cijelog svijeta pridružili su se predsjedniku Europskog vijeća i glavnom direktoru Svjetske zdravstvene organizacije dr. Tedrosu Adhanom Ghebreyesusu u otvorenom pozivu za međunarodni ugovor o pandemiji.

·         Europska unija ima status neformalnog promatrača pri WHO-u.

Međunarodni ugovor o sprečavanju i pripravnosti za pandemiju – dodatne  informacije

Prema međunarodnom sporazumu

30. ožujka 2021. čelnici iz cijelog svijeta pridružili su se predsjedniku Europskog vijeća Charlesu Michelu i glavnom direktoru Svjetske zdravstvene organizacije dr. Tedrosu Adhanomu Ghebreyesusu u otvorenom pozivu za međunarodni ugovor o pandemiji, koji potječe od lekcije naučene tijekom pandemije COVID-19.

„Bit će tu i drugih pandemija i drugih velikih zdravstvenih hitnih slučajeva. Pitanje nije ako, već kada. Zajedno moramo biti bolje pripremljeni za predviđanje, sprečavanje, otkrivanje, procjenu i učinkovit odgovor na pandemije na visoko koordiniran način. U tu svrhu vjerujemo da bi nacije trebale raditi zajedno na novom međunarodnom ugovoru za pripravnost i odgovor na pandemiju,“ izjavio je Charles Michel.

Zajednički poziv za međunarodni ugovor o pandemiji

Zašto međunarodni ugovor

Pandemija COVID-19 globalni je izazov. Nijedna vlada ili institucija ne može sama odgovoriti na prijetnju budućih pandemija.

Ugovor je pravno obvezujući instrument prema međunarodnom pravu. Međunarodni ugovor o pandemiji usvojen u okviru Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) omogućio bi zemljama širom svijeta da ojačaju nacionalne, regionalne i globalne kapacitete i otpornost na buduće pandemije.

Ciljevi

Prijedlog ugovora vođen je duhom kolektivne solidarnosti usidrenim u načelima pravičnosti, uključenosti i transparentnosti.

Ni pojedinačne vlade ni globalna zajednica ne mogu u potpunosti spriječiti pandemiju. Ali međunarodna zajednica mora biti puno bolje pripremljena i bolje usklađena u odgovoru na moguće buduće pandemije tijekom cijelog ciklusa otkrivanja, alarma i reagiranja.

Ugovor bi utvrdio ciljeve i temeljna načela kako bi se strukturirala potrebna kolektivna akcija u borbi protiv pandemije.

Međunarodni ugovor o pandemiji podržao bi i usredotočio se na:

• rano otkrivanje i prevencija pandemija
• otpornost na buduće pandemije
• odgovor na bilo kakve buduće pandemije, posebno osiguravanjem univerzalnog i jednakog pristupa medicinskim rješenjima, poput cjepiva, lijekova i dijagnostike
• jači međunarodni zdravstveni okvir sa SZO kao koordinacijskim tijelom za globalna zdravstvena pitanja
• pristup "Jedno zdravlje", koji povezuje zdravlje ljudi, životinja i našeg planeta

Preciznije, takav ugovor može poboljšati međunarodnu suradnju u sljedećim prioritetnim područjima:

Bolji nadzor pandemijskih rizika

Praćenje rizika, a posebno razmjena znanja o novim zaraznim bolestima koje se šire sa životinja na ljude presudno je za prevenciju budućih pandemija.

To se može postići kroz:

• povećani laboratorijski i nadzorni kapacitet potreban za identificiranje bolesti životinja u svim zemljama
• poboljšana suradnja između globalnih istraživačkih centara
• bolja koordinacija međunarodnog financiranja osnovnih kapaciteta

Bolja upozorenja 

Uvođenje više razina upozorenja srazmjerno stupnju prijetnji zdravlju poboljšalo bi preciznost komunikacije o prijetnjama javnom zdravlju. To bi povećalo transparentnost i legitimitet restriktivnih ili zdravstvenih mjera.

Digitalne tehnologije i inovativni alati za prikupljanje i dijeljenje podataka, kao i prediktivna analitika mogu podržati komunikaciju u stvarnom vremenu i rana upozorenja koja bi zauzvrat trebala potaknuti brži odgovor. 

Bolji odgovor

Zdravstvene potrepštine i usluge

Kao što je pokazano tijekom pandemije COVID-19, globalni lanci opskrbe i logistički sustavi moraju biti otporniji na nošenje s globalnim prijetnjama zdravlju. Sve bi zemlje trebale imati nesmetan pristup osnovnim zalihama, lijekovima i opremom s bilo kojeg mjesta na svijetu.

Globalna koordinacija za učinkovito prikupljanje zaliha također može olakšati odgovor na pandemiju. Sposobnost raspoređivanja medicinske opreme i visokokvalificiranih međunarodnih medicinskih timova na terenu također bi predstavljala korak naprijed u globalnoj zdravstvenoj sigurnosti.

Istraživanje i inovacije

Pandemija COVID-19 pokazala je koliko je važno da se znanstvena zajednica brzo mobilizira i da industrija može brzo povećati svoj proizvodni kapacitet.

Globalno koordinirani pristup otkrivanju, razvoju i isporuci djelotvornih i sigurnih medicinskih rješenja, poput cjepiva, lijekova, dijagnostike i zaštitne opreme, bio bi od koristi kolektivnoj zdravstvenoj sigurnosti.

Razmjena patogena, bioloških uzoraka i genomskih podataka, kao i razvoj pravovremenih medicinskih rješenja (cjepiva, tretmani i dijagnostika) od vitalnog su značaja kako bi se poboljšala globalna spremnost za pandemiju. 

Bolji mehanizmi odgovora

Nejednakost u pristupu cjepivima, lijekovima i dijagnostici prijeti produženjem pandemije i ozbiljnijim učinkom na ljudski život i zdravlje, kao i na naša društva i gospodarstva.

Ugovor će izvući pouke temeljene na iskustvu pristupa COVID-19 Accelerator Tools (ACT-A), COVAX-u i drugim kolektivnim instrumentima razvijenim od početka pandemije COVID-19, kako bi se na pravičniji način odgovorilo na globalne potrebe u budućim pandemijama .

Bolja provedba

Otpornost nacionalnih sustava javnog zdravstva presudan je element u borbi protiv pandemije. Zemlje se moraju moći osloniti na svoje sustave javnog zdravstva kako bi učinkovito odgovorile na izbijanje pandemije. To bi se moglo postići snažnijim mehanizmom izvještavanja o zemljama, kao i širem korištenjem zajedničkih vanjskih evaluacija i boljim praćenjem.

Vraćanje povjerenja u međunarodni zdravstveni sustav

Ugovor bi osigurao da u međunarodnom sustavu bude više transparentnosti, više odgovornosti i više podijeljene odgovornosti.

Uz to, postavit će temelje za bolju komunikaciju i informiranje građana. Dezinformacije prijete povjerenju javnosti i riskiraju potkopati reakcije javnog zdravstva. Da bi se steklo povjerenje građana, treba predvidjeti konkretne mjere za poboljšanje protoka pouzdanih i točnih informacija, kao i za globalno rješavanje dezinformacija.

Svjetska zdravstvena organizacija

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) osnovana je 1948. godine s mandatom da djeluje kao tijelo usmjeravanja i koordinacije u međunarodnom zdravstvenom radu. Ima 194 države članice u šest regija i više od 150 ureda te radi na postizanju boljeg zdravlja za sve, svugdje.

Međunarodni ugovor o borbi protiv pandemija bio bi univerzalni instrument koji bi mogao imati oblik okvirne konvencije prema ustavu SZO.

Posebna odredba Sporazuma SZO, prema članku 19., ovlašćuje Svjetsku zdravstvenu skupštinu da pregovara i dogovara se o "konvencijama i sporazumima u vezi s pitanjima iz nadležnosti SZO". Ovaj je članak korišten, na primjer, 2003. godine za usvajanje okvirne konvencije o kontroli duhana.

Ugovor o pandemiji usvojile bi države članice SZO okupljene na Svjetskoj zdravstvenoj skupštini. Jednom kada ga skupština usvoji na međunarodnoj razini, ugovor bi morao ratificirati potreban broj zemalja da bi stupio na snagu. Postao bi pravno obvezujući samo za one države koje ga ratificiraju na nacionalnoj razini.

Postojeći globalni zdravstveni instrumenti, posebno Međunarodni zdravstveni propisi, bili bi temelj takvom ugovoru, osiguravajući čvrst i provjeren temelj na kojem bi se moglo nadograđivati.

Pozadina

Prijedlog međunarodnog ugovora o pandemiji prvi je objavio predsjednik Europskog vijeća Charles Michel na Pariškom mirovnom forumu u studenom 2020. godine.

Čelnici EU dogovorili su se da će 25. veljače 2021. raditi na međunarodnom ugovoru o pandemiji.

30. ožujka 2021. čelnici iz cijelog svijeta pridružili su se predsjedniku Europskog vijeća Charlesu Michelu i glavnom direktoru Svjetske zdravstvene organizacije dr. Ghebreyesusu u otvorenom pozivu za međunarodni ugovor o pandemiji, koji potječe od lekcije naučene tijekom pandemije COVID-19.